Gosp. Pfanner zauvijek vam hvala za sve što ste učinili za nas Banjalučane, donijeti svjetlo i učiti ljude ljubavi, vjeri i radu u ono vrijeme, vrijeme Otomanskog carstva čiji je BL bila sastavni dio je bila gotovo nemoguća misija ali vam je uspjelo da na najbolji i najpozitivniji način ostavite vječni trag i pečat dobrote na grad kojeg poznaju po vama i u kojem sam i ja rodjen! Zauvijek Hvala! ❤ Ora Et Labora ❤️
Javljan se svim dobrim ljudima koji su poznavali i štovali našega dragoga patera Antuna Artnera koji je boravio u samostanu Marija Zvijezda i morao 1993. godine napustiti Mariju Zvijezdu zbog liječenja u Hrvatskoj. Posjetio sam ga u Varaždinskim Toplicama 1993. godine. Bio je na liječenju. Popričali smo o našem izbjeglištvu i o dragoj Mariji Zvijezdi. Tada mi je izjavio da bi želio da počiva u Mariji Zvijezdi. Nažalost bolest ga je stisnula, a stanje u Banja Luci je bilo sve gore i nije se mogao vratiti u Mariju Zvijezdu. Tada ga je pater Nivard Volkmer pitao bili išao u samostam Engelszell u Austriji. On je potvrdno odgovorio i tamo je umro 1995. godine. Bio sam na njegovom grobu u spomenutom samostanu i mogu reći da sam morao zamoliti uz pomoć pater Nivarda Volkmera da me jedan brat trapist odvede do njegova groba. Ulaz u groblje je zaključan i ne može se tamo doći. Pater Anton Artner je imao veliku želju da počiva u Mariji Zvijezdi i ja sam to prenio našemu dragom biskupu Franji Komarici i mojem školskom prijatelju kardinalu Vinku Puljiću. Obećali su da će tu želju našega dragoga pater Ante ispuniti, ali ide sporo. Mislim da je u pitanju novac. Ovim putem molim ljude dobre volje i poznavatelje našega pater Ante da pomognu našemu biskupu Franji Komarici da obavimo i ispunimo želju našega pater Ante da počiva u svojoj Mariji Zvijezdi u koju je došao sa 12 godina života. Sve informacije možete dobiti kod našega biskupa Franje Komarice u Banja Luci. Zahvaljujem. Prof.Vinko Pranjić iz Trapista u izbjeglištvu.
Još kao dijete doselili smo se u Trapiste (Delibašino selo) kod Banja Luke. Majka je radila u Poljoprivrednom zavodu. Bilo je to u ljeto 1950 godine. Rođen sam 5.3.1945. u Dragočaju. Iduće godine već sam krenuo u školu. Uselili smo se u jednu sobu staroga samostana kod hidrocentrale. Pivara je radila i hidrocentra. Gledao sam patera Antu Artnera kako u crnoj tašni svaki dan kupi kosti sa groblja trapista koje je bilo odmah preko puta staroga samostana. Na tom groblju bilo je 1 opat, 44 oca i 112 braće trapista. Dobro se sjećam oca Flavijana, oca Ante Artnera, brata Ludviga, brata Ćirila, brata Ignjaca i drugih. U školu sam išao u prvi razred u zgradi koja je bila do Vrbasa. Bila je tu i klaonica stoke, velika štala u kojoj je radila moja majka, a držali su te krave Poljoprivredni zavod. Negdje oko 1955 godine iz stare zavodske crkve prenosili smo mi kao djeca stvari i pomagali trapistima da prenesu zadnje stvari iz te crkve u novi samostan u kojem su sada. U Trapistima sam živio od 1950 do 1970. Divim se tim ljudima i želim da naša draga Marija Zvijezda zasja punim sjajom i naš biskup Franjo Komarica neće dopustiti da ta zvijezda zgasne. Kao što kaže himna Marije Zvijezde: Marija Zvijezda nad crkvom trapista sija već više od stoljeća. Protječe Vrbas kraj samostana, vremenom godine jezde. Ona je utjeha svih što je mole za radost vječnog proljeća. Al nikad neće zgasnuti svjetlost najdraže Marije Zvijezde. Čovječe prigni se pred majkom svojom, moli i radi, radi i moli, pa će ti zvijezda sa našega neba rastjerat tmine, ublažit bol, ublažit bol. Zasjaj Marijo Zvijezdo još jačim sjajom i neka te štiti tvoj osnivač Franjo Faner. Prof. Vinko Pranjić u izbjeglištvu.
