Ove ljelje nisu iz Gorjana, koliko god bile gorjanske! Ne bi ni smetalo da je kvalitetno izvedeno. Ovo nisu ni kraljevi ni kraljice, a "počimalja", djevojka koja počinje pjesmu ne smije prekidati dah da bi nastavila...Ruvo šareno ko na Uskrs, to treba uskladiti... ma puno toga treba! Prije svega sebe potpisati!! Pozdrav iz Gorjana!
Kao što sam komentirao u jednom od prethodno gledanih video-zapisa, HKUD "Željezničar" ima fantastične vokalno-instrumentalne kvalitete, i u tom polju zaslužuju svaku pohvalu. Međutim, veliki broj plesova i napjeva, te njihova izvedba u ovoj koreografiji nemaju uporište u tradiciji Gorjana i same Đakovštine. Žao mi je što više djevojaka nije u ulogama kraljeva, jer je broj od pet kraljeva premalen, dok je već broj od osam kraljeva svojevrsni minimalac. "Željezničar" ima u svom fundusu zavidne originalne narodne nošnje Đakovštine, no ovdje je izmiješana cijela Slavonija, od Đakovštine, Brodskog Posavlja, Županjskog kraja... Treba dosta pažnje posvetiti autentičnom i korektnom oblačenju ovih nošnji, jer je činjenica da slavonske nošnje (općenito) nisu nimalo lake za odijevati, ali i nositi. No, svaka kritika služi i za poboljšanje rada, a nikako na izvrgavanje ruglu nečijeg rada, nego ukazati na detalje koje bi trebalo podrobnije proučiti, kako bi prezentacija hrvatske baštine bila u što većoj mjeri autentična i dosljedna izvornim tradicijama. Jeđutovci, samo naprijed!
Do dana današnjeg stojim iza svog mišljenja da je HKUD "Željezničar", definitivno vokalni prvak među svim amaterskim ansamblima grada Zagreba. Izuzetan glazbeni potencijal ansambla me svaki put iznova oduševi, kako pjevački, tako i svirački. Međutim, trebalo bi pažnju skrenuti na izbor plesova i napjeva koji su ovdje prezentirani, a 80% toga nema veze s Bizovcem, a kamoli tim dijelom Slavonije (valpovački kraj). Ansambl ima lijepe primjerke narodnih nošnji, kako originalne, tako i rekonstruirane, ali treba više truda posvetiti urednom i autentičnom odijevanju ovih zahtjevnih narodnih nošnji. Ovi komentari služe kao dobronamjerna kritika, jer na kraju krajeva, ansambli kojima ne treba usavršavanje ne postoje. Upravo je u tome bogatstvo i veličina folklorne baštine, da se uvijek može i treba više proučavati, više raditi i zajedno više veseliti.
