Balkanska istraživačka mreža u Bosni i Hercegovini je medijska nevladina organizacija sa sjedištem u Sarajevu, specijalizirana za praćenje i izvještavanje o suđenjima za ratne zločine. Od svog formiranja 2005. godine BIRN BiH informira javnost o procesuiranju ratnih zločina pri državnom i lokalnim sudovima u BiH te Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju.
U skladu sa svojom ciljevima, BIRN BiH objavljuje visokokvalitetne izvještaje, istraživanja i analize iz ključnih oblasti tranzicijske pravde, otvarajući debate i pronalazeći moguća rješenja.
Bilala bosnic je veliki covjek koji je pokosu da iztjera sjetane iz bosne ali tesko puni dzemati sejtana koji klanaju u bosni islam koji je dozovljena kamata jel su dzamije tako napravili .
Ovaj Tamni vilajet kao pit bul na maĉku kad god nešto srpsko zadrhti na vetru. A za Siriju ni čuli nisu. A za one mudžahedine kroz Bosnu i u Bosni tek.
Može momak sto puta biti lopov, ne sme niko batinama da mu iznudjuje iskaz. Ukoliko policija misli da je ona vlastna da se ponaša mimo zakona, onda ćemo i mi svi pa nek beru kožu na šiljak, nigde bezbedni biti nećete.
Takvi ljudi i takvo ponašanje je u opisu Genodcidnog Naroda znači nije problem u pojedincima nego je kod ljudi genetika takva nacistička Biće rata biće šerijata
Pismo Husein - efendije Uzicanina iz 1887 . godine Pismo Husein - efendije Uzicanina iz Istanbula upuceno hzf. Ibrahimu u Bijeljinu , 1887 . godine " Vrli moj i svake hvale vrijedni ah babu , evo se u neko doba i moja dusa malo smiri , te uzeh kalem , divit i hartiju da ti habere posaljem iz ovoga novoga moga zivota , iz ovoga dunjaluka kojega do juce ne mogodoh ni zamisliti , a sad ga svojim prihvatam . Godine prodzose otkad iz nasega rodnog kraja odosmo , evo sad ce punijeh dvadeset i pet , i skoro dvadeset i tri kako Bosnu nasu napustismo , ali opet , kad treba da se javim tebi ili kome drugome tamo , mene taka tuga spopane , taka slabost , ko morija kaka , ko tehre najvece , da kalem jedva u ruku prifatim . Rane mi se otvore na srcu , ko da to juce bijese , il ko da nikad bilo nije , ko da ruzan san sanjam , pa jedva cekam da se probudim . Ali se probuditi nikako ne umijem . Pa mi namah na oci Uzice nas izadze , sjajno i veliko , koko je i bilo , da mu je i Stambol mogao zavidjeti . Ko god u njega dodze - jedva iz njega ode , toliko mu se tesko od one ljepote rastati .Diljem svijeta bijase Uzice poznato koliko god nekad slavna Kordoba . Da se neumrli Abdel Rehman , Allah da mu osvijetli pute , pridigo iz groba , nikaki drugi grad na zemljskom saru ne bi nasao da u njem zivi , vec Uzice , kad vec njegove Kordobe nema i ne more je biti . Samo Uzice opjevano , Uzice prelijepo . Da nas je grom udario , da nas je sejtan vrelom sakom prignjecio , da se planina otvorila , ne bi nas nista toliko ojadilo ko vijest da ici moramo . Da ici moramo , da se halaliti moramo od onoga sto bijase nase citavu jednu vijecnost , dugu i neprekinutu . I oci cim zatvorim , onaj mi silni plamen u glavi zaigra , kad nam Uzice nase zapalise . I to oni isti sto ih bracom svojom prifatismo , s kojima hljeb i radost dijelismo , s kojima se pobratismo . Tri je dana Uzice gorjelo dzehenemskim plamom , tri su dana duse nase umirale od tog plamena , tri dana se oni koje voljesmo nsladzivahu nasijem patnjama . I kad sve gotovo bijese , tavni se puti pred nama otvorise , noc duboka sto nam , evo , traje vec dvaes i pet predugih ljeta . Skupismo se tada ko pred Silah cuprijom , da pogled najzadnji na popaljeno Uzice bacimo . A devojke se nase , od silna prkosa i od ljuta ocaja , u kolo ufatise , pa zapjevase : " Oj Uzice , mali Carigrade , dok bijase , dobro li bijase . " I odosmo . Oni sto nas , koliko juce , bracom svojom nazivahu , ispratise nas halakanjem i pogrdama necuvenim . A za ciglo nekoliko mijeseci dodzose do nas crni glasi . Ti isti srusise i sravnise sve sto jos ostade , svaku gredu svaki ubogi zid . Nestadose , kao rukom dzehenemskom izbrisane , i zdamije i mektebi i hamami i hanovi sve kuce nase zauzese i razvalise , sva turbeta u zemlju ucerase , sva mezarja zaorase , ne ostade ni traga najmanjega , ni kamena na kamenu ,ni glasa jednoga , ni travke sto nase bijese . Nicega , ko da nicega nikad ni bilo nije . Ubise nas zive , i ubise sve nase mrtve , ni trunke od nasijeh stotina godina ne ostade , moj hafize . Kao da naseg nikad ne bijase . Ne scedoh tad u Aziziju sto nam nudase na , Savi , no se tvome domu zaputih . A ti me kao pravog dosta primi , i stobom u tvojoj mudrosti i postenju , nesto utjehe nadoh , i smirenja nesto .Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini , a ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh . I jos sam vidio one iste kako se i vama pod kozu uvlace , kako vas bracom svojom nazivaju , a u ocima njihovijem poznadoh istu onu tminu aksamsku koja nas prekri i udavi , e , ja te tada , ustrasen pozvah da idemo skupa . Jer ce taj mrak i tebe stici , kad - tad . No , ti mi nisi povjrovao , moj hafize . Ti ostade , a ja put pod noge . Ti svoj put odlozi , a ja krenuh medzu tudi svijet da svoj mir susretnem . IL ahiretsku kapiju da nadem . I kako mi je , pitas , jesam li se konacno navikao , jesam li na svoje nogom stao za sve ove godine ? Kako je nasem narodu , Bosnjanima nasim , u ovom vilajetu sto nije nas ? Znas kako nam je ? Ko da nas je sejtan svojerucno nebrojenim sihirima posuo , ko nekim pepelom , i mi kad iz postojbine svoje krenusmo , ko da izadosmo iz svojijeh zivota ,iz svega sto smo znali , i unidosmo u necije tude zivote . Pa nama u pocetku cudni ti tudi zivoti , neudobni nekako , sve nas zulja , i lijepo i ruzno , i dobro i lose , sve nam smeta , ni zal nam nije zalna , ni radost rahatna , ni bericet , i kad ga ima , za srce nam prirastao nije . I dugo tako hoodasmo uzduz ipoprijeko tim tudim zivotima , kao cikmom , bez izlaza , traxeci sebe u toj pregustoj tmini , ali sebe ne nadosmo . No se malo - pomalo ,polagano , kako je insanima jadnim sudeno i dosidzeno u nekom kutku beskrajne i nemjerljive Allahove brige , svikosmo nekako i na tudzu kozu ,i na tudze rijeci , i na tudze adete , na sav taj zivot koji do juce ni zamisliti nismo mogli ,i taj nam zivot postojase sve manje zuljevit i mucan , ko sto nekad bijese . I eto , guramo nekako svoju tegobu uzbrdicom od sbaha do jacije , i nije nam vise tako zorli i turobno . Baca na sve milostivi Allah ljekovitu prasinu zaborava . Samo se nekad , u po noci , bez razloga , probudimo ustraseni . U mrak se zagledam , pa se zapitamo : " Boze milostivi , hocemo li se ikad vratiti u nase Uzice i zivote , poharane ? " I kako god na tebe i na tvoje mislim , moj hafize , sve se na jedno vrnem . Kako je rahmetli Evlija Celebija , Allah mu dao svih sedam dzeneta , kako dodze u nas Boanski vilajet , u kojem se jos ni jedno nebo mirno ogledalo nije , pogodi i sta smo i kako smo . I vako zapisa u svoj blagoslovljeni defter : " Nisu oni glupi , samo im pamet sporo dolazi . " I pogodi vallahi billahi i pogodi ,dragoga mi Allaha ! Kako nas vidze , tako i pogodi ! Svi smo taki , od prvoga do zadnjega . A mi sebe poznavali nismo , makar smo sami sa sobom zivjeli odkako je svijeta i vijeka . I vazda treba da nas planina u lice udariti , pa da vidimo jasno one oko sebe . I sad plahko , ko oni sa dna kace , ko prava hezela , ko da smo fukarau mozak il hrsuzi najobicniji , sad se , rekoh , mi procerani , u pamet vrnusmo . I sve nam jasno postade . I bi nam lakse na srcu nasemu , ko da progledasmo . Al kasno , moj hafize . Sad nam pamet i ne treba , sad sve to slobodno moremo u jaliju baciti . Mi znamo sad ko smo mi i ko su oni . I sta nam iza ledza spremase , dok smo skupa , za jednom sofrom bili . A znate li vi , dobri moj hafize ? Jes , belcim je i to sudzeno , da neko zna namah , a neko podocnije - ako dozivi . Pa se nadam : mozda se i dusama vasim jednom istina otvori , pa da se sami sa sobom susretnete ,da sami sebi u oci pogledate , da znate ko ste i sta ste i sta vam valja ciniti . A ko toga ne bude - ostace vam samo da sami sebi katil - ferman ispisete i gajtanli smrt odaberete . Toga se bojim : da i vas jednom isto zlo od istijeh ljudi ne pogodi a da se ne nadate , pa da se ko i mi , nakon svega probudite i osvernete oko sebe . Al da vam bude kasno , ko nama , hafize . Pa te proklinjem : budite se dok jos vremena ima , podzidajte svoje rabatne zivote , uspravite se , stanite na noge , hafize , duse svoje operite , da ne morate ,ko mi , glavu obarati onoga dana kad se svi budemo morali u dragoga Allaha zagledati . A za koga ce na ovom svijetu sabaha biti , a za koga nece - to mi sami odredzujemo , to mi sami moramo za sebe izboriti i zasluziti , moj hafize . . . "
To sto se danas naziva ekstremizam, je na pocetku Islam bio cisti Islam. Khalid ibn Velid koji je tako mnogo hvaljen medzu muslimani je volio i jedva cekao da pije krv nevjernika. Samo jedan od mnogih primjera tadasnjeg cistog Islama ciji put se danas naziva ekstremizmom od strane pogotovo muslimana a ne poznavajuc svoju licnu vjeru.
Koji bezobrazluka od Milicije,kakav je to zakonom,ma tjerajte se snjima djubradi jedni,sami na prijed decko pravda uvijek pobjedi i neka ti dragu Bog pomogne protiv gamadi...nemam rijec više,više nego zalosno,gdje mi živimo???
Može sto puta biti lopov, niko ne sme batinama da iznudjuje priznanje a ponajmanje da ga izledi da ima dugotrajne posledice. Ako policija ne ume da radi svoj posao, onda slobodno nek razduzi uniforme, može postupati samo u okviru zakona. Kad oni prekrse zakon onda mogu svi, a onda ti jajaro i oni berite kožu na šiljak.
OVO NEMA VEZE SA PRIPADNOŠĆU VEĆ SA KRŠENJEM ZAKONA! NIKO NEMA PRAVO DA TUČE NIKOGA . UNIFORMA TI NE DAJE ZA PRAVO DA DIŽEŠ RUKU NA BILO KOGA ! POSTOJI PASIVNA I AKTIVNA ODBRANA ALI SAMO U SLUČAJU SAMOODBRANE . DA VI TUČETE NEKOG SAMO ZATO JER VAM JE DOŠLO,TO JE ZA ZATVORA I GUBITKA POSLA. U POLICIJI RADE LJUDI KOJI IMAJU PSIHIČKIH PROBLEMA.
Nema tu plakanja . I ja se nekad kurčim i odbijam naređenje,a policija ko policiija. Besni psi,odmah na pod😅. Radi sto ti kazu i biće sve u redu . Nema ništa od zalbe . Zmija zmoji oči ne vadi . Mlad si ti i budi mangup ,ako si mangup.Izdrži batine😅
