Župa Vir: U (k)raju vrela i sijača Božje riječi 

I u noći i po danu stalno snujem o mirisu mog rodnog kraja! Davno je to bilo, djed i baka meni lice milo. Lijepe i mile, njihove riječi su bile. Nikad zlobne riječi nisu bile, nego one meni drage i mile. Dođi k nama naša diko, u sobicu i uz šporet rukice ugrij sinko! Tako su oni meni znali, kazati, uz blagi pokret i znak mali. Tada u djetinjstvu mome, nisam znao o veselju svome. Danas eto, i meni godine iznad glave, nema unučice nit’ unuka da pripovjetke njima ostnu prave!! U tuđini nemilih ljudi, gdje psi više vrijede nego ugledi dobre ćudi. Ostaviti prisilno u toj zemlji kosti svoje, a do tada dihati mirisom uz djetinjstvo moje!!

Vir misto lijepo misto sveto tu su moji korijeni didi i bak tete i ujke pocivaju tu me mama u crkvvu vidila i bogu me ucit molila volin vir posusje i zagorje

lipo,svaka cast!

Lipa nasa mista tu sam dolazila sa mojom materom kao dite