Ja moram nešto ovde da podelim...Nisam volela žitija da čitam ranije, jer su mi bili teški opisi mučenja, pa i po cenu propuštanja predivnih priča i pouka- nisam ih čitala. Jedino koje sam volela i iznova čitala je žitije svete Fevronije iako je ono (paradoksalno) još najteže u tom smislu. I kad je otac pomenuo da bi bilo dobro nabaviti komplet "Žitija" ave Justina, nisam ih našla iz prvog puta, ali iz drugog sam ih dobila "slučajno" na kućnu adresu baš na dan svete Fevronije. 😊 To mi je bio i znak da čitam žitija i potvrda veličine te svetiteljke i Boga Samoga. Slava Bogu za sve! I hvala ocu našem Rafailu što nas vodi ka Njemu i nebeskoj lepoti i ljubavi.