COOLTURA - Banija 

COOLTURA - Banija
KAD POTRES IZNJEDRI PRIJATELJSTVO - NA POVRŠINI NARASTE ZAHVALNOST
Prije nešto više od dvije godine Baniju je zatresao razoran poteres. Puno je i jedan čovjek kada ostane bez svog doma, a taj potres je mnoge obitelji ostavio bez sigurnosti i topline doma u te prve hladne siječanjske dane Nove godine 2021. I nemam namjeru ovdje se u ovom prilogu osvrtati na ono što se nije napravilo, a moglo se je..Ovdje namjerno i svjesno stavljam u središte ono što će poslije svega ipak ostati kao neupitna, neuništiva vrijednost..Duh i ljepota jednog naroda, čovjeka, ljudi sa Banije koji su i prečesto ostali zaboravljeni na marginama razvojnih projektnih dokumenata, birokratskih zavrzlama kojima kao da je cilj zapetljati, a ne pomoći, naljepnica, odluka i rješenja kojima su u pravilu oni ostajali kratkih rukava, uskraćenih prava i one ljudske samilosti koja vidi patnju drugog čovjeka. Nažalost prečesto su poslužili samo kao kulisa za skupljanje političkih bodova, zadržavanja toplih udobnih fotelja. Premalo kao oni koji terebaju, zaslužuju i imaju pravo na topli dom, na osnovne uvjete za život..
I kao da su ti srušeni krovovi i porušene kuće i zidovi razotkrili onu čistu iskonsku ljepotu našeg čovjeka i svih ljudi na Baniji.
Tih dana iako razorena do temelja Petrinja je u isto vrijeme bila tužna slika razorne moći onog što nije pod našom kontrolom i onog što izabiremo biti kao ljudi koji su došli iz cijele RH otvarali pokretne restorane, kuhali tople obroke za sve građane, sve volontere..Dolazile su nepregledne kolone šlepera, pomoći, osobnih automobila, lljudi koji su dolazili volontirati, raditi, koji su se ujedinili sa svih strana svijeta kako bi pomogli čovjeku.Tih dana smo uz sve razorno što je potres napravio, spoznali snagu zajedništva, uvidjeli ljepotu čovjeka koji tamo živi...Koji iako je stradalnik nije očajavao nego je priskakao susjedu u pomoć, pomagao i na kućama gdje su ljudi otišli iz mjesta..Nije se gledalo niti na ime, nacionalnu pripadnost, niti na materijalni status pojedinaca..Pomagao je čovjek, čovjeku, susjed, susjedu..
Ono što smo mi u Petrinji, okolnim selima i Baniji doživjeli, osjetili nosit ćemo za cijeli život. Ne samo kao sjećanje, nego kao prijateljstvo sa obitelji Tarbuk Milene i Janka s kojima smo se upoznali i te 2021god.bili na njihovu krovu, kao neuki krovopokrivači, koji su i sami shvatili da je otvoreno srce za pomoć dovoljno da se savladaju i prepreke koje su naizgled bile nesavladive..
Ovo je istinita priča kao svjedočanstvo o tom što je od potresa ostalo, što se iznjedrilo..Što ćemo zajedno sa ovom divnom obitelji njegovati kao najveću vrijednost koja ipak nema cijenu..Ona se zove prijateljstvo..I život postaje ono što život jest RADOST kad uz sebe imaš prijatelja. I ako on ne može ništa više doli primit te za ruku i s tobom zajedno pjevati poznatu Novih Fosila.."Moja Milena"
Kao zaključak iz svega izvlačimo...
I KAD IZGUBIŠ SVE MATERIJALNO, JOŠ UVIJEK TI OSTAJE ONO NAJVRIJEDNIJE- ČOVJEČNOST.
KAD IZGUBIŠ ČOVJEČNOST NI ONO MATERIJALNO TI NIŠTA NE ZNAČI.
Snježana Agostini
Obrada i motaža filmskog priloga A-D Antičević.