Novi Pazar, kao trgovački grad je bio možda jedino mejsto na svijetu gdje su ljudi mijenjali istu valutu, smatrajući da na hadž treba otići i potrošiti baš one novčanice koje su najčistije u smislu zarade. Postojali su specifični alati i poseban način plaćanja usluga. Berberin nikada nije govorio koliko košta usluga šišanja ili brijana. Postojao je zembil (vrsta pletene korpe) u koji bi mušterija ostavljao onoliko novca koliko je smatrao da košta ta usluga ili je već unaprijed znao cijenu te usluge. Berberin nikad nije gledao koliko mu je novca ostavljeno.
“Brica nikad ne bi gledao kad mu je ruka u zembil, nego, do njega bi bilo. Ako ništa ne bi ostavio on bi bio na neku štetu jer je prevario bricu. Ne treba prevari nego platit.”, rekao je Nikšić, potvrđujući da je poštovanjem i međusobnim uvažavanjem izgrađeno povjerenje među ljudima koji su se svakodnevno sretali.Ovakav odnos u samom činu naplaćivanja usluga novopazarske berbere je visoko izdigao na društvenoj ljestivici, izražavajući i čuvajući visoke etičke norme među ljudima. Berberi su ovakvim odnosom i Novi Pazar držali kao mjesto časnih ljudi.
Novac kod berbera se toliko smataro čistim da su svi koji su htjeli na hadž, da obave petu islamsku dužnost, svoj unaprijed pripremljejni novac, i dolazili upravo kod berbera i mijenjali dinare za dinare. Novi Pazar, kao trgovački grad je bio možda jedino mejsto na svijetu gdje su ljudi mijenjali istu valutu, smatrajući da na hadž treba otići i potrošiti baš one novčanice koje su najčistije u smislu zarade.
Ovaj fenomen pazarskih berbera se zadržao u periodu do sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, a nastao je nakon Drugog svjetaskog rata iz egzitencijalnih razloga.
17 окт 2024