Da sam ja neko: Dubioza kolektiv | drugi deo  

Koji su oni ,ono pravi iskreni predobri tipovi. Obozavamo da ih slusamo. Saljem Rado hag i tebi i njima🤗💫

Bravo!!!Divni gosti!

Divna grupa ❤❤❤❤

U pravu je majka, profesorica Bosanskoga jezika. Č su stvarno naglasili što je za Bosance rijetkost. Ako je Brčko, kod njih je Brćko, čamac je ćamac. Svaka čast momci.

Kad je Canada na redu opet?

Religija ili odnos ono što nedostaje u našim životima? Kršćanstvo se može klasifikovati kao religija. Međutim, praktično govoreći, kršćanstvo ima ključnu razliku koja ga odvaja od drugih sistema vjerovanja koji se smatraju religijama. Ta razlika je odnos. Većina religija, teističkih ili drugih, usmjerena je na čovjeka. Svaki odnos sa Bogom zasniva se na ljudskim djelima. Teistička religija, kao što je judaizam ili islam, drži se vjere u vrhovnog Boga ili bogove; dok se ne-teističke religije, kao što su budizam i hinduizam, fokusiraju na metafizičke misaone obrasce i duhovne "energije". Ali većina religija je slična po tome što su izgrađene na konceptu da čovjek može dostići višu moć ili stanje bića vlastitim naporima. U većini religija, čovjek je agresor, a božanstvo koristi čovjekove napore, žrtve ili dobra djela. Raj, nirvana ili neko više stanje bića je čovjekova nagrada za njegovo striktno pridržavanje svih načela koje ta religija propisuje. U tom smislu, kršćanstvo nije religija; to je odnos koji je Bog uspostavio sa svojom decom. U kršćanstvu, Bog je agresor, a čovjek je korisnik (Rimljanima 8:3). Biblija jasno kaže da ne postoji ništa što čovjek može učiniti da se popravi s Bogom (Isaija 53:6; 64:6; Rimljanima 3:23; 6:23). Prema kršćanstvu, Bog je učinio za nas ono što mi sami ne možemo učiniti (Kološanima 2:13; 2. Korinćanima 5:21). Naš grijeh nas odvaja od Njegovog prisustva i grijeh mora biti kažnjen (Rimljanima 6:23; Matej 10:28; 23:33). Ali, pošto nas Bog voli, On je preuzeo našu kaznu na Sebe. Sve što moramo učiniti je prihvatiti Božji dar spasenja kroz vjeru (Efežanima 2:8-9; 2. Korinćanima 5:21). Milost je Božji blagoslov za one koji ne zaslužuju. Odnos između Boga i čovjeka zasnovan na milosti je temelj kršćanstva i antiteza religije. Utemeljena religija bila je jedan od najotpornijih protivnika Isusa tokom Njegove zemaljske službe. Kada je Bog dao svoj zakon Izraelcima, njegova želja je bila da oni „ljube Gospoda Boga svog svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom” (Ponovljeni zakoni 6:5; Matej 22:37). “Ljubav” govori o vezi. Poslušnost svim ostalim zapovestima morala je proizaći iz ljubavi prema Bogu. Mi smo u stanju da ga volimo „jer je On prvi zavoleo nas“ (1. Jovanova 4:19). Međutim, do Isusovog vremena, jevrejske vođe su stvorile religiju iz Božje želje da živi u ljubavnom odnosu s njima (1. Timoteju 1:8; Rimljanima 7:12). Tokom godina, oni su izopačili Božji zakon u religiju zasnovanu na djelima koja je otuđila ljude od Njega (Matej 23:13-15; Luka 11:42). Zatim su dodali mnoga svoja pravila kako bi to učinili još glomaznijim (Izaija 29:13; Matej 15:9). Ponosili su se svojom sposobnošću da se pridržavaju Zakona - barem spolja - i gospodarili svojim autoritetom nad običnim ljudima koji nikada nisu mogli držati tako stroga pravila. Fariseji, koliko god bili vješti u držanju pravila, nisu uspjeli prepoznati samog Boga kada je stajao ispred njih (Jovan 8:19). Odabrali su religiju umjesto veze. Baš kao što su jevrejske vođe od odnosa s Bogom napravili religiju, mnogi ljudi to čine i s kršćanstvom. Čitave denominacije su slijedile put fariseja u stvaranju pravila koja se ne nalaze u Svetom pismu. Neki koji tvrde da slijede Krista zapravo slijede religiju koju je stvorio čovjek u ime Isusovo. Iako tvrde da vjeruju Svetom pismu, često su opterećeni strahom i sumnjom da možda nisu dovoljno dobri da zasluže spasenje ili da ih Bog neće prihvatiti ako ne postupe prema određenom standardu. Ovo je religija koja se maskira u kršćanstvo, i to je jedan od Sataninih omiljenih trikova. Isus se o tome osvrnuo u Mateju 23:1-7 kada je ukorio fariseje. Umjesto da upućuju ljude na nebo, ovi vjerski vođe su držali ljude podalje od Božjeg kraljevstva. Svetost i poslušnost Svetom pismu su važni, ali su dokazi preobraženog srca, a ne sredstvo da se to postigne. Bog želi da budemo sveti kao što je On svet (1. Petrova 1:16). On želi da rastemo u milosti i poznavanju Njega (2. Petrova 3:18). Ali mi radimo ove stvari jer smo Njegova djeca i želimo biti poput Njega, a ne da bismo zaslužili Njegovu ljubav. Kršćanstvo nije u potpisivanju za religiju. Hrišćanstvo je rođenje u porodici Božjoj (Jovan 3:3). To je veza. Kao što usvojeno dijete nema moć da stvori usvojenje, mi nemamo moć da se svojim vlastitim naporima pridružimo Božjoj porodici. Njegov poziv da ga upoznamo kao Oca možemo prihvatiti samo kroz usvajanje (Efežanima 1:5; Rimljanima 8:15). Kada se pridružimo Njegovoj porodici kroz vjeru u Isusovu smrt i uskrsnuće, Duh Sveti dolazi da živi u našim srcima (1. Korinćanima 6:19; Luka 11:13; 2. Korinćanima 1:21-22). On nas tada ovlašćuje da živimo kao deca kralja. On ne traži od nas da pokušamo postići svetost svojom snagom, kao što to čini religija. On traži da naše staro ja bude razapeto s Njim kako bi Njegova moć mogla živjeti kroz nas (Galatima 2:20; Rimljanima 6:6). Bog želi da ga upoznamo, da mu se približimo, da mu se molimo i volimo ga iznad svega. To nije religija; to je odnos. Možete primiti Isusa vjerom i tako započeti odnos s Njim istog trenutka, upravo tamo gdje ste, dok čitate ove riječi! Svoju vjeru u Njega možete izraziti molitvom sličnom ovoj: „Bože, znam da sam grešnik. Znam da zaslužujem posledice svog greha. Ali vjerujem u Isusa Krista kao svog Spasitelja. Vjerujem da su mi Njegova smrt i vaskrsenje omogućili oprost. Uzdam se samo u Isusa i Isusa kao mog ličnog Gospodina i Spasitelja. Hvala ti, Gospode, što si me spasio i oprostio! Amen!” Zapamtite da Bog nije toliko zabrinut za tačne riječi koje koristite koliko za stav vašeg srca. On vidi tvoju veru. Da li ste doneli odluku za Hrista zbog onoga što ste pročitali ovde?