Cijeli život ćutim i trpim iako bol i radost, cijelog svijeta , u svojoj duši zauvijek nosim .Nije lako takvim ljudima , uvijek imaju razloga i da se smiju i da plaču .
Zašto. Zašto smo im dozvolili? Bili su zavidni, ohh kako smo se voljeli! Mi smo samo imali stres, od siromaštva se spasiti. A ti si dugovanja vraćao gdje ih je bilo i plaćao gdje nije trebalo. Razdvojili nas, misleći da ćeš ti biti dobar sponzor. I ona je umrla, sponzoruša kojoj nisi bitan ti, nego tvoje materijalno blagostanje. A ti, ti i sada lutaš... Žedan...