Razmisljam sta da ti napisem...osjecam sta si tada osjecao jer ovo je nevjerojatna pjesma ali nemam rijeci da to izrazim..... veceras nam treba do ar vjetar u leda nakon svega...
Utjelovljenje ranih osamdesetih i meni osobno najdraža pjesma Prljavaca. Također jedno privatno sjećanje na jednu A., za koju sam uvjeren da će vidjeti ovo kad tad. Jedna od nepoznatijih pjesama koju treba proširiti ekipi!
Ovi Hourini tekstovi su bili toliko originalni i moćni. Čovik je stvarno čudo. U svakom se stihu osjeća taj mladenački, pomalo mangupski, duh kad misliš da sve možeš postići što hoćeš. Bit ću kao Montgomery Clift ili sve je lako kad si mlad, toliko jednostavne, ali moćne riječi. Žao mi je što moja generacija nema takve umjetnike, ali barem i dalje živimo u doba Prljavaca ❤
Dolazak Budalca je očito doveo do spontanog lobotomiziranja Houre. Ne vidim drugog objašnjenja jer glazba koju PK radi u eri Bodalca je skandalozno šugava, a ova stvar, kao i većina u prvoj fazi, naprosto je fantastična.
Winston Smith ja ću ti biti brutalno iskren i reći ti da je dolazak Bodaleca značio za bend stadione i arene. stvar je ukusa tko je više simpatičniji... Bodalec je donio tu stadionsku i vokalnu kvalitetu koju Bogović nema. iako je Bogović za ranu fazu Kazališta bio iznimno zahvalan i jak.
+Boko Kotar ajoj lepi... devedeseta je zadnji prihvatljivi album Prljavaca... daleko od najboljeg, ali slušljiv... ako zanemarimo remekdjela iz 79, 80 godine.. korak od sna je najbolji zajednički uradak cijelog benda.... ostalo je dobro..., no pretpostavit ću da si ili mlad, ili . a ili...
