Moj sin je bio na Aida Cruiseru i odlučio ne otići na brod otkako je krenuo korona cirkus. U jednom trenu se malo razmišljao da ipak ode jer su ga zvali prije nekoliko mjeseci, a onda sam mu ja ispričala slučaj jednog prijatelja, također mlad čovjek kao i moj sin, kako ih je gazda firme ucijenio. Nitko nije mogao ići kući za Božić dok se nije cijepio tim otrovima. Gazda nije pustio ni da se ostane u Njemačkoj jer je odjavio njihov smještaj puno ranije, a vlasnici kuća su već imali narudžbe za Božić i to sa višestruko većim dnevnim cijenama. Dečki tamo rade, nitko ne zna njemački pa gazda radi što ga volja. I moj sin se priključio mladoj ekipi koja je odlučila ovo proljeće nešto zasijati. Svi skupa su išli na seminare u polja, voćnjake i vinograde i ekipica se zagrijala za zemlju i selo. I eto nakon njih nekoliko koji odoše iz grada, idemo i nas dvoje. Kupili kuću pod Papukom, skoro nova, a izgleda kao stare seoske kuće. Tražili smo useljivu kuću s bunarom i podrumom i zaista imali sreću! A uz sve to imamo i neke dvorišne zgrade i preko 3.000 m2 zemljište. I ne žalimo zbog odluke! Ljudi moji, razlika u komšiluku ogromna! Svi se nude da pomognu - i lijevi susjed i desni i preko puta, a ovdje u centru Osijeka kad netko čuje da se otključavaju vrata od ulaza u zgradu, ubrza korak kako bi ušao u stan prije nego ga pozdravimo. I eto dragi Bog je htio da moj sin ipak dobije posao u svojoj branši i radit će ga od kuće! Taman imamo viška sobu za ured! I onda neka netko kaže da se ne isplati biti dobar, pomagati druge, educirati... i sve zabadava! Evo ja štrikam na RU-vidu, a moj sin na Telegramu. Nesebično dijelimo ono što saznamo, a ja volim i muziku pa to sve lijepo slažem kao dobru domaću tortu. Zato nikada nemojte žaliti za nečim, Bog zatvori vrata, ali otvori prozor i na nama je da li ćemo na vrijeme iskočiti. Molimo se Bogu, činimo dobro i poznatima i nepoznatima i sve se to vrati, ali treba biti strpljiv i vjerovati! Bog vas sve blagoslovio i čuvao od svakoga zla! Jelena
