Pjeva: Teo Brajčić
Stihovi: Jakov Džolić
Glazba: Teo Brajčić
Primičem se Međugorje,
Gospino me srce čeka,
nebo toči rajsku boju,
brda mašu izdaleka.
Čisto jutro niz ulicu šeta,
iz bistrine gusta svjetlost lije,
pa me škropi kao voda sveta,
čežnju srca blagoslovom grije.
Njive dišu, cvrkuću zvonici,
nad crkvom se razlila milina,
igraju se u nebeskoj slici
oblak bijeli, sunce i modrina.
Evo me u Međugorju,
pobjegli su mrak i laži,
pijem, Gospe, svjetlost tvoju,
ljepota mi rane blaži.
Evo me u Međugorju,
zvonici me pjesmom časte,
dišem, Gospe, radost tvoju,
u srcu mi vjera raste.
Pozdravlja me kadulja i smilje,
izvor sreće prosipa vedrinu,
krš i travu oblilo je milje,
brda ćute Gospinu blizinu.
Stigli vjerni iz cijeloga svijeta,
usne mole, oganj srca žari,
teče miris iz ružina cvijeta,
dozivlju me prijatelji stari.
27 авг 2024
