Hafiz Bugari "Zašto željeti nepoželjno" - IKC Bar 

Alah u prevodu Bog. Na razmičitim jezicima se kaže drugačije(Dios u prevodu itd). Bog nije šeitan, ili ego, i ako vjeruješ da si ono što vidiš, ne razumiješ da misliš ds je Bog đavo. Jer, ako misliš da ti .lžeš određibati dobro i zlo, pa da možeš suditi i napadati, ono štl ti misliš da je lośe, zar se nisi stavio u sluż u đavola, koji te još prepara da će te Bog kazniti z sve, iako nezna zašto! Malo zdravog razuma je dovoljno da spoznaš ds je Bog Milost i ds ne kažnjava, upućuje. Bog je Jedan, i onaj ko misli da je više Bogotá zar se ije stavio u službu podjela i spletkarenja.? Istina je Jedna, tvoja takođe koju ne vidiš jer trošiš vrijeme na osuđivanje. Onl što gajiš to i pronalaziš! Kada upadneš u jamu, misliš ds ti je neko drugi iskopao. Sam je sebi kopaś. Zatrpaji James da ne upadne nikl pa ni ti nećeš upasti. U knjizi može biti napisana istina o putu prema povratku ali knjiga nije Bog. Ako tu istinu tumači onaj koji vjeruje u strah, to će i pronaći, jer će tumačiti sve po svojoj ideji. Onaj ko želi spoznati, naučit će nešto.

@@dspgrmo Islam i kršćanstvo: osnivači religija Islam je osnovao arapski trgovac po imenu Muhamed oko 622. godine nove ere. Muhamed je tvrdio da je primio objavu od anđela Božijeg, i, iako se u početku bojao da je njegova objava došla od Sotone, Muhammed je kasnije tvrdio da je posljednji i najveći od svih Božijih proroka. Muhamed je imao petnaest žena (iako je druge muškarce ograničio na četiri žene) i odobrio je premlaćivanje žena (Sura 4:34). Muhamed je bio poznat po tome što je svoju novu religiju širio silom. On je naredio: “Bori se i ubijaj pagane gdje god ih nađeš” (Sura 9:5), i precizirao je da je pravi način pogubljenja nevjernika bio da mu se presiječe vrat (Sura 47:4). Muhamed je vodio napade na karavane kako bi opljačkao njihovu robu, prekršio zakletve, naredio ubistvo onih koji su mu se rugali i zbrisao posljednje jevrejsko pleme u Medini - pobio je sve muškarce i porobio žene i djecu. Zanimljivo je da je Muhammed priznao vlastitu potrebu da povremeno traži oprost od Boga (Sura 40:55). U potpunoj suprotnosti s moralnom izopačenošću Muhameda, Isus Krist je bio bez prijekora u svakom pogledu (2. Korinćanima 5:21). Isus se nikada nije ženio, branio je i poštovao žene (Jovan 8:1-11), a Njegov zakon je bio „ljubite jedni druge“ (Jovan 13:34). Prema tome, Isus nikada nije nikoga ubio, nikada nije tukao ženu, nikada nije porobio dete, nikada nije prekršio obećanje i nikada nije opljačkao karavan. Na krstu, kada su Isusa rugali oni u blizini, Njegov odgovor je bio: „Oče, oprosti im“ (Luka 23:34). Islam i kršćanstvo: pogledi na Boga Islam uči da je Allah, ili Bog, suvereni Stvoritelj i Vladar svega što postoji. Muslimani ističu Božije apsolutno jedinstvo, koje neće dopustiti nikakve podjele, i Božju volju. U stvari, Božja volja je osnovnija za to ko je On od Njegove ljubavi ili milosti. Bog je mogao izabrati da ne bude milostiv, a može i da ne voli; prema tome, Allahova milost i ljubav nisu svojstveni Njegovoj prirodi, već su izbori koje On donosi. Važnije od ljubavi prema Bogu - ili čak poznavanja Njega - je podređivanje Njegovoj volji. Riječ islam znači “pokornost”. Prema islamu, Bog se ne može smatrati “ocem” i On nema sina. Allah ne voli grešnike (Sura 3:140). Slično islamu, kršćanstvo uči da je Bog suvereni Stvoritelj i Vladar svega što jest - ali tu se sličnost završava. Kršćani vjeruju u jednog Boga koji postoji u tri vječne, sujednake Osobe (Otac, Sin i Duh) koje dijele istu nedjeljivu suštinu. Prema hrišćanstvu, Bog voli zato što je njegova sama priroda ljubav (1. Jovanova 4:8) - ne samo zato što je slučajno izabrao da voli. Božja suština uključuje atribut milosrđa, tako da su božanski iskazi milosrđa više od izbora koje Bog donosi; oni su produžeci Njegovog karaktera. Bog je poznat i želi odnos s nama zasnovan na ljubavi (Marko 12:30). Poslušnost Bogu je važna, ali poslušnost bez odnosa zasnovanog na ljubavi je bezvrijedna (1. Korinćanima 13:3). Prema hrišćanstvu, Bog Otac ima večni odnos sa Bogom Sinom. Bog zaista voli grešnike (Rimljanima 5:8). Islam i kršćanstvo: sveta književnost Islam smatra da je Toru (prvih pet knjiga Starog zavjeta), psalme i jevanđelja dao Bog - s ovim upozorenjem: Židovi i kršćani su pokvarili Božju Riječ i stoga se Bibliji ne može u potpunosti vjerovati. Muslimani vjeruju da je posljednja Božja Riječ, Kur'an, na čudesan način data Muhamedu u periodu od dvadeset i tri godine. Kur'an, koji je savršen i svet, podijeljen je u 114 poglavlja koja se nazivaju sure. Osim Kur'ana, muslimani imaju hadis, zbirku Muhammedovih izreka, mišljenja i postupaka koje su izvijestili njegovi bliski ljudi. Biblijsko kršćanstvo smatra da su Stari i Novi zavjet Biblije Božja nadahnuta Riječ i jedino autoritativno pravilo vjere i prakse. Biblija upozorava da se ne dodaje Božjoj Riječi (Otkrivenje 22:18); Kršćani odbacuju Kur'an kao pokušaj dodavanja Božjoj Riječi i kao dokument koji je u suprotnosti s Biblijom na mnogo načina. Islam i kršćanstvo: sredstva spasenja Islam podučava spasenje zasnovano na djelima i na taj je način sličan drugim religijama koje je stvorio čovjek. Musliman se mora pridržavati pet stubova islama: mora ispovijedati šehadet (“nema Boga osim Allaha, a Muhamed je njegov prorok”); mora kleknuti u molitvi prema Meki pet puta dnevno; mora postiti tokom dana jednog mjeseca u godini (ramazan); mora dati novac siromašnima; i on mora hodočastiti u Meku negdje u svom životu. Islam uči da će sudnji dan uključivati ​​vaganje nečijih dobrih i loših djela na vagi - tako da su standard za osudu nečiji vlastiti postupci (Sura 7:8-9; 21:47). Kur'an zabranjuje bilo kome da nosi tuđi teret grijeha (Sura 17:15; 35:18) i naglašeno poriče Isusovu (ili Isaovu) smrt na križu (Sura 3:55; 4:157-158). Ako ćeš biti spašen, moraš se spasiti. Kršćanstvo uči o spasenju zasnovanom na milosti. Osoba je spašena milošću (nezasluženim blagoslovom) Božijom, kroz vjeru u smrt i uskrsnuće Isusa Krista (Efežanima 2:8-9; Rimljanima 10:9-10). Merilo za osudu je apsolutno savršenstvo - Hristova pravednost. Niko se ne može mjeriti savršenstvom (Rimljanima 3:23), ali Bog je u svojoj milosti i milosrđu dao svog Sina kao zamjenu za naš grijeh: „Kada ste bili mrtvi u svojim grijesima... . . Bog vas je oživio sa Hristom. On nam je oprostio sve naše grijehe, poništivši tužbu o našoj zakonskoj zaduženosti koja nam je stajala protiv nas i osudila nas; uze ga, prikovavši ga na krst” (Kološanima 1:13-14). Ne možemo se spasiti, pa se obraćamo Kristu, našem bezgrešnom Spasitelju i začetniku i dovršitelju naše vjere (Jevrejima 12:2). Islam i kršćanstvo, koji imaju različita vjerovanja o suštinskim doktrinama kao što su Bog, Isus, Sveto pismo i spasenje, nepomirljivi su. Obje religije ne mogu biti istinite. Vjerujemo da je Isus Krist, kako je predstavljen u Bibliji, pravi Sin Božji i Spasitelj čovječanstva. „Milost i istina dođoše kroz Isusa Hrista“ (Jovan 1:17). Vrjeme je Muslimani ovoga Sveta da se vrate Isusu Hristu ko je Spasitelja Sveta BUJRUM.

Allah je rekao Ja sam onakav kakav moj rob misli o meni.. Pa ako je to sto to mislis neka tako bude tebi al nama ostalima Allah sto i arapskom jeziku znaci Bog (vrijedan obozavanja) je Gospodar i Stvoritelj Milostivi Samilosni.. Neka dragi Allah ti se smiluje i uputi te na pravi put

Allah nije Jahve Elohim iz Svete Biblije je da Allah nije trojstvo. Prema Svetoj Bibliji, postoji samo jedan pravi Bog (Ponovljeni zakoni 6:4; Galatima 3:20). Ipak, u isto vrijeme Sveto pismo potvrđuje da ovaj Jedan Bog vječno postoji u tri Osobe: Otac "...izabrani po predznanju Boga Oca..." 1. Petrova 1:2 Sin "... tražeći tu blaženu nadu i slavno javljanje našeg Velikog Boga i Spasitelja Isusa Hrista..." Titu 2:13 Duha Svetoga "Ali Petar je rekao: 'Ananija, zašto ti je Sotona ispunio srce da lažeš Svetom Duhu... nisi lagao ljudima nego Bogu." Djela 5:3-4 Tri u jednom "... krsteći ih u Ime (jednina - podrazumijevajući jedinstvo) Oca i Sina i Svetoga Duha..." Matej 28:19 Ali Allah iz Kur'ana nije nijedna od tri gore spomenute osobe. Na primjer, S. 112 navodi, Reci: On je Allah, Jedini; Allah, Vječni, Apsolutni, On ne rađa, niti je rođen; I ne postoji niko sličan Njemu. S. 112: 1-4 Allah ne "rađa" što znači da Allah nema djece ni u duhovnom ni u tjelesnom smislu. Dakle, Allah nikada ne može biti Otac. Niti on ne dozvoljava da bude "rođen", tj. ne preuzima ljudsku prirodu kao što je to učinio Bog Sin kada je postao čovjek radi našeg spasenja. Konačno, u ortodoksnom islamu Sveti Duh nije Bog, već anđeo Gavrilo. Ova činjenica razdvaja Allaha od toga da je ikad isti Bog kojeg kršćani obožavaju. Nadalje, čitamo u 1. Jovanu 2:22-23: "Ko je lažov osim onoga koji poriče da je Isus Hrist? On je Antihrist koji poriče Oca i Sina. Ko poriče Sina nema ni Oca; ko priznaje Sina ima i Oca." Dakle, za kršćane Alah ne može biti biblijski Bog jer nadahnuti zapis Novog zavjeta uči da je antihrist svako ko poriče Oca i Sina kao Boga. Prije zaključivanja potrebno je ukratko osvrnuti se na jednu uobičajenu muslimansku tvrdnju. U Izlasku 31:17 kaže se da je nakon što je Jahve stvorio svemir, odmarao u subotu i bio osvježen. Ovaj opis ne priliči Bogu jer se on nikada ne zamara niti ga treba osvježiti. Kao odgovor na to, kao što smo već napomenuli, Sveto pismo često koristi antropomorfni jezik u opisivanju Božjih odnosa sa čovjekom. Kontekst ovog odlomka bavi se neophodnošću svetkovanja subote kao znakom između Boga i Izraela, i kao takav Bog govori svom narodu saveza u smislu odnosa. Kao što se Bog odmarao sedmog dana, važno je da Izrael učini isto, posebno u svjetlu činjenice da su oni izabrani Božji narod i da ga moraju oponašati poštujući sve njegove zapovijesti. Nadalje, izraz za subotu na hebrejskom je šabat. Naveden je u Strongovu kao #7673 sa sljedećim značenjima: zaustaviti, prestati, odmoriti, završiti. Takođe, izraz "osvježeno" ne znači nužno da je Bog trebao da odahne nakon što je stvorio svemir, više nego što izraz "moje srce je osvježeno" implicira umor. Umjesto toga, to se odnosi na Boga koji se raduje dobroti svog stvorenja. Dakle, ovi pojmovi ne impliciraju da je Bog bukvalno trebao da se odmori i osvježi. To jednostavno znači da je nakon formiranja čovjeka Bog prekinuo svoje djelo stvaranja i radovao se činjenici da je svo stvorenje do tog trenutka bilo jako dobro. (upor. Postanak 1:31) Ovo tumačenje je u skladu s jasnim učenjem Svetog pisma da Bog nikada ne zamara: "On neće dozvoliti da se tvoja noga pomakne - Onaj koji te čuva neće zadremati. Gle, Onaj koji čuva Izrael neće ni zadremati ni zaspati." Psalam 121: 3-4 "Zar niste znali? Zar niste čuli? Vječni Bog, GOSPOD, Stvoritelj krajeva zemlje, niti se onesvijesti niti se umori. Njegov razum je nedokučiv." Isaija 40:28 Zatim pokušati koristiti Izlazak 31:17 kao dokazni tekst, a zanemarujući cjelokupni kontekst Svetog pisma prilično je loša egzegeza i nenaučno, budući da je Biblija jasna da Bog ima neiscrpnu moć i energiju. Naše kratko ispitivanje Allaha kako je predstavljen u Kur'anu dovodi nas do zaključka da on ne može biti isti Bog kojeg je obožavao Abraham i kako je opisano u Svetoj Bibliji. Kontradikcije u svojstvima i prirodi između Jahvea i Allaha su previše brojne da bi ih se moglo preći i ne mogu se pomiriti. Imajući to na umu, moramo istaći još jednu bitnu razliku između njih; naime da Bog iz Svete Biblije daje sigurnost spasenja kroz Isusa Hrista Gospoda, nešto što Allah nikada ne garantuje: Jer Bog je toliko zavoleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina da nijedan koji veruje u njega ne pogine, nego da ima život večni. Jovan 3:16 Zaista, kažem vam, ko sluša moju riječ i vjeruje u onoga koji me posla, ima život vječni, i neće doći na sud, nego je iz smrti u život prešao. Jovan 5:24 I ako ko čuje riječi moje i ne vjeruje, ja mu ne osuđujem; jer nisam došao da sudim svetu nego da spasem svet. Jovan 12:47 Biblija jasno uči da ne postoji drugi način da se čovjek spasi, jer samo Isus može garantirati vječni život, nešto što Kuran ne može obećati nijednom muslimanu: "Isus mu reče: 'Ja sam Put, Istina i Život. Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene'" Jovan 14:6. "Niti u bilo kom drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima kojim bismo se trebali spasiti." Dela 4:12 Razlog zašto samo Krist može obećati spasenje je taj što je on jedini platio kaznu za grijeh, a to je smrt. Svojom smrću na krstu Hrist je pružio jedinu prihvatljivu žrtvu Bogu u ime grešnika: „Biti opravdan kao dar Njegovom milošću kroz otkupljenje koje je u Hristu Isusu; koga je Bog javno prikazao kao pomilovanje) prinesenu žrtvu koja zadovoljava božansku pravdu Božju) u njegovoj krvi...“ Rimljanima 3:24-25 „Jer je plata za greh smrt, a dar Božji je život večni kroz Isusa Hrista Gospoda našeg.” Rimljanima 6:23 Stoga je na muslimanima da odluče hoće li prihvatiti Isusa Krista kao Jahvinovog Sina i Spasitelja svijeta i dobiti sigurnost vječnog spasenja. Ili nastavite obožavati Allaha iz Kur'ana koji nikada muslimanima ne obećava radost saznanja da su im grijesi oprošteni, dajući im sigurnost vječnog spasa. Izbor ostaje na čitaocu da odluči.

L