Kad čujem ovu predivnu pjesmu dođe mi da odmah otputujem natrag u Zagreb..sjetim se svojeg djetinjstva, ljetnih jutra vikendom kako jurim baki i dedi iz centra prek Svačke, pa se utrkujem od križanja Miramarske i Vukovarske protiv tramvaja 2 stanice i onda preletavam cestu sa maminim ponyem sa torpedo kočnicom sa kojom kočim na svakom šoderu koji postoji i za samo nekih 5-7min dolazim njima u stan na Vrbiku, a tamo još miriši kava, a ponekad u pozadini pjeva omiljeni pjevač moje bake, i najveći pjevač koji je Zagreb ikad imao - Ivo Robić.
