Moj Zadranin. Sjećam ga se iz 90-ih. Podsjetio me je na Emilija Kovačića kojeg sam obožavao tada, ali sam ga potpuno zaboravio. Trip down the memory lane! Hvala gospodo. Sve najbolje.
Jurica super lik. On obrnuto stari, izgledao je starije kad je bio mlad. Kad je igrao za Cibonu, dok je se još igrala Euroliga kod nas, bio je miljenik moje ekipe na tribinama. Ne možeš ne voliti Žužu.
Upoznali se slučajno na tribini u Istanbulu dok je igrao za Tofas s Tomislavom Ružićem, kasnije se sreli u Klaipedi dok je bio u Neptunasu, čovjek me vodio na večeru kao da se znamo sto godina. Ne treba ništa dalje reći. P.S. i ne znam jel se među Ciboninim navijačima pojavio veći miljenik ikad kasnije
Još jedan glas za Zufera. Sad kad je Deni Avdija dolazio ovde u Atlantu, ja sam mojoj deci objašnjavao da je Deni pola Srbin. Okreće se lik koji sedi na sedištu koji pripada gostujućim ekipama, ne Deni je iz Izraela. Ja sam mu odgovorio, da ali mu je ćale Zufer Srbin, bio kapiten mog omiljenog kluba kad sam bio baš mali. A lik mi kaže "a tu znaš za Zufera". Onda smo se ispričali o makabiju isl.
Kad se samo sjetim kako smo mislili da su kasne devedesete dno hrvatske kosarke i da ne mozemo nize pasti. Danas bi sve dali da se vratimo u to vrijeme. Sav timski sport smo uspjeli unistiti, osim nogometa. Odbojka je prva prestala postojati, zatim kosarka, sad i rukomet, a ni vaterpolo vise nije sto je bio. Sto nije cudno kad pogledate background vladajucih struktura u savezima tih sportova i klubovima. Rijetki dolaze iz sporta, a svi dolaze iz politike.
@@badikrusevac9826razni su faktori utjecali na smrt hrvatske kosarke. Svakako kult reprezentacije ne postoji od smrti Drazena koji je bio vođa i lokomotiva te generacije. Kukoč je sto se tice nacina igre, meni puno drazi od Drazena, ali Kukoč nikad nije bio taj. Kad pogledate roster Hrvatske sa Eurobasketa 1997, a znate da u naponu snage imate Kukoča, Rađu, Komazeca, Perasovića, Tabaka koji se iz xy razloga nisu odazvali ili nisu ni pozvani. Sto se tice klupske kosarke, glavni krivac je Cibonin monopol devedesetih gdje se ugusilo svu konkurenciju, a bez jake konkurencije nema ni jake Cibone, nema zanimljivosti, nema publike, nema sponzora, nema novca a bez novca nema nista. Talenta uvijek ima, ali ako ne odu rano iz Hrvatske, nema ni napretka. Zatim tu je pracenje kosarke. Mi krajem devedesetih, pa sve do modernog doba, interneta i dostupnosti svega, praktickl nismo imali gdje pratiti natjecanja na kojima ne nastupa hrvatska reprezentacija. Nismo imali gdje pratiti euroligu. Tako se polako ali sigurno gubi baza, djeca se odvracaju od kosarke i guraju u druge sportove. Osim toga, nema rada ni dopunske selekcije kroz skolski sustav. U svakom slucaju, kompleksna tema i bezbroj je razloga zasto je kosarka u hrvatskoj nestala. A Cibona i Jugoplastika 5 naslova prvaka Europe u 7 godina. Sramota.
