U današnjem videu će te saznati nešto više o gljivi jablanovača ili topolovka i ova gliva ima nekoliko latinskih naziva kao sto su Cyclocybe aegerita, takodje je zovu i Agrocybe aegerita ili Pholiota aegerita.
U narodu je najpoznatija pod nazivom topolovka a ime jablanovača dobila je jer često raste uz jablane.
Poznata je od drevnih vremena, a i stari Rimljani cijenili su njezin ukus. Ova gljiva spada u
ukusne i lepokovite gljive.
Prema nekim informacijama jablanovača (Agrocybe aegerita) je jedna od vrsta gljiva koja je najranije počela da se uzgaja. Danas, u našim krajevima, ono nije tržišna iako je reč o vrlo čestoj i vrlo ukusnoj vrsti.
Široko je rasprostranjena u suptropskom pojasu i na južnoj strani sjeverne umjerene zone. Dolazi i u ravnici i u planinama. Kod nas se rjeđe nalaze u kontinentalnom dijelu
Može biti saprofit i parazit.
Živi na živim ili odumrlim listopadnim stablima, najčešće topolama, pa otuda narodni naziv, ili na vrbama, a nađe se i na brezama, brijestovima i bazgama te voćkaricama
Ovu vrstu gljive mozemo cak i sami uzgajati kod kucena panjevima ili trupcima topole, vrbe ili drugog drveća.
Jablanovača se uzgaja i za tržište, a tipična je za južnoeuropsku i kinesku kuhinju. U Aziji se koristi svježa i rehidrirana u raznim jelima, uključujući prženje, juhu, varivo i vrući lonac.[1]). U Europi se uzgaja od starorimskog doba.
Šešir gljive je širok 3-15 cm, mesnat, relativno čvrst, u mladosti poluloptast, pa zvonolik i na kraju raširen, često vijugava i raspucala oboda. Boja je u sredini tamnija, a kreće se od svetlo braon do prljavo bele. Površina je vrlo često vidljivo udubljena
Listići: vrlo gusti, sa mnogo lamelula, najpre bledi, kasnije sivo-smeđi do uljano smeđi, za stručak se nepravilno drže ili lagano silaze boje od bele do boje duvana (kako gljiva stari). Boja spora je sivo smeđa.
Stručak je dužine 3-15 cm, bled, tanak, vitak, valjkast, najpre pun, kasnije šupalj, na sebi ima slab, ali trajan venac.
Meso je nepromenjivo belo, mekano, srazmerno debelo, miriše na brašno, a ukus joj je slatkast i veoma dobar.
Jablanovače sadrže aminokiselinu metonin koja je važna za normalno funkcioniranje organizma i ima velik utjecaj na pravilnu izmjenu tvari u organizmu, kao i rast, pomoć je kod kroničnih bolesti i povišenog krvnog tlaka. Dobar su izvor antibiotika, a u stranoj literaturi se u velikom broju spominje peptid agrocybin (engl.) za koji nije pronađen prijevod, a koji djeluje tako da uništava velike grupe parazitskih gljiva i bakterija. Također je prisutan spoj lektin poznat po svojem svojstvu snižavanja glukoze u krvi i ulozi imunomodulatora kod osoba oboljelih od raka ili side, a uz to djeluje i preventivno. Mnogi smatraju da redovitim konzumiranjem može pomoći u liječenju glavobolje, vrtoglavice, mučnine i groznice, a zovu je i "ljekovitom gljivom Kine".
Vreme i mesto rasta
Jablanovača raste na panjevima topole, vrbe i sličnom listopadnom drveću, u dolini reka u velikim i brojnim žbunovim. Raste od proleća do kasne jeseni, može i u dva talasa na istom panju.
Jablanovača se smatra jednom od najkvalitetnijih gljiva, a može se pripremati na nekoliko načina.
Gljiva je jestiva, od davnina poznata. Može se spremati na razne načine a, zbog masovnosti rasta, relativno je lako napuniti korpu njome.
Mogu se čuvati u ulju ili zamrzavati. Sveže i neobrađene moguće je sacuvati u frizideru više od nedelju dana.
Jablanovača se uzgaja na isti način kao i bukovača.
Zamena je malo verovatna ako se uzme u obzir mesto (panjevi) rasta. Eventualna zamena sa razorno čehavkom (Pholiota destruens) je malo verovatna zbog načina (ova druga raste pojedinačno ili tek par komada zajedno), te i zbog samog izgleda gljive.
Stisnite Prati (Prijavi me) dugme i prijavite se na ovaj kanal!.
Lajkujte i pratite ovaj kanal na facebooku:
bit.ly/2TKkm3S
Prijavite se u grupu uzgoj voća i povrća za početnike:
bit.ly/2tEEgCU
Donacije:
bit.ly/2GaxZBm
5 окт 2024
