Mještani Bobanovog Sela, Šuškovog Naselja, ali i brojnih drugih mjesta u Hercegovini, i nakon obećanja koja su im za vrijeme rata i poraća data od strane vlasti tzv Herceg Bosne, danas su prepušteni sami sebi.
Obećavane su im kuće i poslovi ako napuste svoje domove u Srednjoj Bosni i presele se na područje Herceg Bosne, a sve kako bi tadašnje hrvatske vlasti ostvarile konačni cilj - promijena demografske slike tog dijela Hercegovine.
Bobanovo Selo, ime je dobilo po Mati Bobanu, prvom predsjedniku samoproglašene Herceg-Bosne, nastalo je u ratu i nakon rata na području općina Stolac i Čapljina.U njemu žive uglavnom Hrvati, koji su, nakon bajkovitih obećanja čelnika Herceg Bosne, napustili svoje domove u srednjoj Bosni i doselili se ovdje. Danas su, kažu, napušteni od svih.
"Evo vozim zemlju, u kolicima, da bi nešto posadio, povrće, neku mrkvu,peršun, kupus, da bi mogao preživjeti, da imam šta skuhati, da imam šta jesti,“ priča nam Blaško Drlja.
"Radio se vodovod, samo što i to je skupo sad za nas koji ne radimo 1600 KM da se da za vodu, priključak, tolike pare nemaš,“ kaže Željko Benić.
"Muka mi dođe kad.. dođem u situaciju da svom unučetu nisam u stanju dati 10 KM,“ ističe Anto Ištuk.
A obećanja su bila brojna, prisjećaju se mještani.
"Rečeno nam je da će nam tu napraviti kuće, da ćemo samo useliti u kuće, međutim poslije smo se morali snalaziti kako je ko mogao praviti tako smo pravili,“ govori Nada Buzuk.
"Kako da nije, sve je bilo med i maslo, sve je bilo imat ćeš ovo, imat ćeš ono, imat ćete vodu, imat ćete put, školu, zaposlenje, sve to obećano, kuća će biti sagrađena, samo ćete ući u kuće,“ prisjeća se Blaško Drlja.
Plan vladajućih struktura Herceg Bosne bio je naseliti Hrvate u Hercegovinu, kako bi tu i ostali i bili većina. Indikativno je to da su bošnjačke i srpske političke strukture, čak i odmah nakon rata, ali i do danas, zagovarale povratak.
Predstavnici Hrvata, sa druge strane, zagovarali su ostanak u ovim mjestima.
Danas se mještani Bobanovog i Šuškovog sela nemaju gdje vratiti, a mladi odlaze.
"Što prije da zaradim pare da izvadim dokumente i planiram i ja otići koji mjesec dva, zaraditi pare, kuća da se sredi, a ostali idu mnogi,“ rekao nam je Zdenko Benić.
Ovi su mještani naseljeni u vrijeme kada je Hrvatska izdvajala ogromna sredstva za Herceg Bosnu. Umjesto da se taj novac koristi za obnovu njihovih domova u srednjoj Bosni, naseljeni su u ovom dijelu Hercegovine. Kako je novca ponestajalo, tako su kuće ostajale nedovršene.
"Država za koju sam ja dao popriličan broj godina i života i odvojenosti od obitelji, nakon svih tih nekakvih stvari me umirovila, da bi na kraju nekom palo na pamet da kao nemam uvjete za mirovinu. Nije mi jasno, ispada da sam se borio za nešto što danas ne funkcioniše,“ smatra Anto Ištuk.
Naseljavanja Hrvata vršena su i u drugim mjestima. Ratni načelnik Stoca Anđelko Marković izvjestio je, 1994. godine predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana i ministra odbrane Gojka Šuška, koji su došli u Stolac, da u tom gradu 'više nema muslimana, i da su ovdje naseljeni Hrvati. Četiri godine kasnije, nakon rata, načelnik Stoca Pero Raguž piše tadašnjem predsjedniku Federacije Vladimiru Šoljiću, da bi Stolac ostao zauvijek hrvatski, potrebna je ubrzana izgradnja kuća Hrvatima iz Srednje Bosne. Navodi da bi se tako ostvario cilj - osiguranje i zadržavanje hrvatske većine za buduća vremena na ovom prostoru.
27 мар 2017
