Duhovno stanje svijesti.To je ono,sto i rokerima promice.Rock uopste i nije pokretacka snaga,jer ne znam ni za jednu drustvenu ,ali kapitalnu promjenu,a da su je rokeri pokrenuli i dovrsili.Kad ti sve saberes u tom zanru,taj zanr muzike je samo drugi "opijat ili religija " ljudima,koji ne zele da budu kao vecina.Uvijek mi bude smijesno,kad ljudi toliko insistiraju na nekakvom rokerskom dress kodu ili se tripuju,kao da su bogovi za ove folkere i ostale.Malo je danas rokera,koji ce ti reci kako cijene Tocka i Knopflera zbog tehnike i slicno(te neke price,gdje se od Tockovog nekoristenja trzalice dodje do prica o njemackoj knjizevnosti).Sve se zavrsi na tome,da to oni kao slusaju i da se groze narodnog melosa/zvuka.Kad krenes temeljnije ispitivati o muzici,ne mogu ni beknuti.A zapravo nema nikakve razlike izmedju ta dva tabora.I dalje je to daleko od spoznaje prave umjetnosti i najvecih duhovnih spoznaja.
Muzika ti dozvoli da u dva takta budeš poseban, da ostaviš trag. Početak ove pesme to dokazuje, udarac bubnja. A ideja, dostojno otpevati stihove, proučiti...genijalno.
