Dođi, dođi nam Gospode / Kriste budi naša radost / Kriste u tvoje ime / Kakav prijatelj je Isus / Bože moj dopusti mi / Čuj nas majko / Bože moj što je jutro / Marijo svibnja kraljice / Obriši moje suze Isuse / Isus liječi / Marijo o Marijo / Zapali svijetlo u meni / Do nebesa / Lijepa si, lijepa / Zdravo Djevo / O, mila majko nebeska / Gospodine, ja vjerujem I / Gospodine, ja vjerujem II / Tebe Boga hvalimo / Veliča duša moja Gospodina / Kruše života / Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin / Veliča / Pjesma brata Sunca / Dođi, dođi nam Gospode / Kriste budi naša radost /
___________________
Pjevanje i glazba su odvajkada bili temeljne sastavnice kršćanske liturgije. Tako je već u prvoj Crkvi glazba imala veliku ulogu u liturgijskom životu zajednice. Prvi pisani poganski izvještaj o kršćanima, Plinija Mlađega, govori kako su se kršćani okupljali prije izlaska sunca i pjevali Kristu kao Bogu. Kršćansko je bogoslužje u prvih kršćana bilo prepuno pjesme. O tome svjedoči i apostol Pavao kada potiče zajednicu u Efezu: »Pjevajte Gospodinu u svome srcu i slavite ga!« (Ef 5, 19) Zato su pjevanje i glazba od prvih kršćanskih vremena povezani s bogoštovljem i bogoslužjem - s liturgijom.
U kršćansku glazbu ulaze sve skladbe - također i izvorna remek-djela povijesti glazbe - makar i nisu zamišljena za liturgijsku službu, poput svetih skazanja, pohvala, duhovnih madrigala i kantata, oratorija itd., a također i sve pjesme i vjerski napjevi suvremenih kantautora.
Katolička Crkva u bogoslužju ne zabranjuje nijednu vrstu glazbe, samo ako odgovara duhu dotičnoga liturgijskog čina i naravi njegovih pojedinih dijelova te ako ne isključuje sudjelovanje vjerničkog puka.
12 янв 2022
