Ja nisam mogao vjerovati što mi se dogodilo. Vozio sam se u autu i bila je ova pjesma na radiu, počeo sam pjevat i na oči su mi i suze počele ići. Jednostavno te dirne baš tamo di treba. Uživam slušajući je 100. put kao i prvi :)
Toliko istine, emocije, Ljubavi i razumijevanja....kad stanemo ispred ogledala i shvatimo da onaj u ogkedalu je naš najveći neprijatelj...zaboravimo ga ...pobijedimo i idemo dalje...i neće biti KRIVE KARTE....🤗
Baš sam danas to shvatio sam, a evo naletim na tvoj komentar od prije 8 godina koji mi to još jednom potvrdi. Prihvatio da me nije nitko povrijedio nego samog sebe sam povrijedio. Neopisivo mi je lakše odmah bilo, jer sebi sam dostupan cijelo vrijeme da raspravim što trebam i postanem bolji. Nitko mi neće dati "closure" dok ga sam sebi ne dam i oprostim si što sam se povrijedio. Ipak, još sam ljut na sebe i još mi dušu grebe nisam znaaa... :) Život je lijep ljudi moji!
