De merveilleux danseurs, pourquoi ne les font nous pas venir en France, leurs spectacles sont époustouflants tout simplement. Quel folcklore magnifique, haut en émotion!... J'adore
Радвам се ,че харесваш българските народни танци!Само,дето не знаеш , че са български.Този" край " на Сърбия са насила отнети български територии,затова и танците са български.
@Kabo TorkoЗначи Сърбия освождава България от турско робство и всичко българско принадлежи на Сърбия.Браво, бе ,ти си бил много умен.Чак сега разбрах кой ни е освободил.Пирот,Ниш, Димитровград,Цариброд,Босилеград са чисто български градове,несправедливо отнети от България.Майка ми е родена в село Църноок Босилеградско,така че твоите лъжи ги разправяй на някой друг , не на мен.
Аууу бураз. Ви сте поломили ову бину, много добре игре. Ово ми се свиђа, тражићу да и моји у КУД-у нас уче ове игре јбт. Ухх. Свака част, само наставите овако. Срце ми се за ових 12ак минута наиграло к'о никад до сада ;)
Ovo su srpski ritmovi!!! Mi smo Slaveni. A, vi Bugari ste Tatari. Od nas ste uzeli i igre i pesme i jezik!!!!! I neka ste.Nije to problem uopšte. Ali ,ne sme da se izmišlja i laže! Pozdrav iz Beograda!🙂
Hvala vam, devojke i momci iz Branka. Komplimenti koreografu. Posebno hvala za Radomirsko (7:36-8:00 i 10:13-10:37) Da je trajalo bar malo duže... Ali ni u jednoj koreografiji nema ga duže od dvadesetak sekundi. A zašto ustajem na Radomirsko, čujte. Sećam se, jednom sam (sredina osamdesetih, Amateri svome gradu, Dom Sindikata) čekao na svoj red, izlazim na vazuh da ubijem vreme, ulaz slobodan, odnegde slučaj nanese dve Brazilke, turistkinje na Trg Marksa i Engelsa, Anu i Mariju, proputovanje od Atine do Pariza. Obe studentkinje španskog i francuskog, govore i engleski, koja od koje lepša ni sad ne znam, a na sceni svoj nastup imaše orkestar Đoke pod rukovodstvom Zorana Karanikolića. Odsvirali su splet a Radomirsko je bilo pri kraju. Ako ih nije bilo 15 nije bio ni jedan. Uvodim u mračnu dvoranu gde vlada prijatna svežina Mariju i Anu i kažem "Naš jugoslovenski folklor" Devojke poslušaše i počeše da pocupkuju i tandrču na portugalskom koji ne razumem, dve lepotice, plavuša i garavuša, obe preplanule od grčkog sunca, kao Afrodite i Jelena, krišom ih posmatram, ali vidim dopada im se veoma naša narodna muzika. "Ovlažila sam se od zadovoljstva, kakva muzika, ja sam u raju" kaže Marija i cmokne me u obraz a znamo se kraće od 10 minuta. Ba[ je tako kazala. A onda je Koturović imao Pelister ili neko drugo makedonsko oro. Lepotice su počele ( stajali smo u prolazu oko poslednjih redova), ako ne grešim, "Uma casa portugesa" pevale su na portugalskom i nenadano zastajkivale, kao da će iz pravca ulaska u dvoranu da tog časa teatralno nagrne Maja Volk u tamnocrvenoj pripijenoj haljini sa veštačkom crnom ružom u kosi i gitarom u desnici ruci a kastanjetama u levoj i da im se pridruži. Ja sam se naginjao ka njima kao da ih podstaknem, pokušavao da skiknem nešto na portugalskom a u stvari da me zapahne njin miris i svežina nekog parfema koji je mirisao pomalo na masline, na neku travu, ali bio nekako čudno erotičan. Namigivale su momku u mraku koji ih je gutao, zanjihale ramenima, pa grudima, pa kukovima sve dok mu njegova lepša polovina kao kečer nije okrenula glavu prema osvetljenoj sceni, da je krcnulo, mahale rukama, čini mi se da su bile na sceni i tako dvatri puta promrdale ramenma, gudima bi poobarale reflektore. Da je bio Bora Stanković živ i tog časa u Domu Sindikata, vodom bi ga polivali a kad bi ustao raspisao bi se o Grenadi i reci Gvadalkivir a ne o Vranju. Namigivale su kratkoošišanim pankerima iz Rakovice koji su došli da bodre svoj KUD Koturović, ali sada su svi pri vrhu dvorane gledali u njih dok ih kroz stalno otvorena vrata Dvorane osvetljava svetlost sa ulaza. Kakav Koturović! Jedan pođe po gitaru, pređosmo u hladovinu ispred Kozare na piće i razgovor. Još nije moje vreme. Onda je samo za njih na fruli neko od momaka kome su se ove dopale, a kome ne bi, počeo Kačerac, odtrupkao sam sa njima barem 5 minuta. Devojkama Brazilkama koje su prošle školu latno i evropskih igara nije bilo teško a posle dvadeset sekundi igrale su tako kao da će odjednom tu proći Branko Marković, zapaziti ih i napisati im pohvalnice za doprinos amaterizmu. Ili samo za njih Goca Lazarević da odpeva: "Jordanke, mori, Jordanke, Jordanke dobra devojko, ako si tolko ubava, ne gledaj mnogo s visoko..." Na kraju izvadiše neke fotografije u nekoj plastici skalupljene kao harmonika da vidim njihovu veliku farmu rogate stoke, njihove familije (sve od reda lepota). "Vi ste Jugosloveni ponos svog sveta, mi vas svi u Brazilu volimo i cenimo, Ima mnogo vaših kod nas. Moj tata kaže: Pele pa Šekularac. Pele vas najviše voli. A koja je to muzika za bogove koju smo čule i koja nas je ponela? "Zove se Radomirsko oro, a ovo je Kačerac kolo" Zapisuje. "Sa Radomirsko na usnama mi ćemo zaspati večeras u brzom vozu. Koliko lepih utisaka. Zbogom neznanče. Here's looking at you, kid" Oba mi oka igraju. Preskače mi srce a ona se samnom šali. Pa to ja njoj trebam da kažem, barem je tako u Kazablanki. "Udaj se za mene, Marija, ili barem ti Ana, ili obe, ja sam vaš momak, vaš brat, vaš verenik, vaš sveštenik, anđeo i vaš bog, vaš pilot i taksista vaš Ziko i Falkao". "Dolazimo sledećeg leta, samo bogu i tebi pripadamo" U uličnom automatu (izlaz na ulicu Maršala Tita)slikali smo se. Poslednja prilika da se uguramo na frtalj kvadrata za uspomenu i da povučem prljavu narandžastu zavesu. Da nas niko ne vidi. Tri serije fotografija crnobelih. Bljeskao je blic u tami.. Moja te subote oprana bela akcijaška majca na kojoj stoji Omladinska Radna Brigada Sreten Mladenović-Mika mirisala je na Mariju i Anu. Razmenili smo adrese. Nije mi se izlazilo iz olinjale akcijaške majce i iznošenih farmerica a morao sam da se posle druge opomene umetnem u muslimansko i pevam sevdalinku, kako "od sevdaha goreg jada nema". Nastup je bio - dobar, solidan. Ono što se danas naziva tehnika vizuelizacije meni je bila išla od ruke u nekoj otrcanoj primitivnoj formi. Zamislio sam da sam na Marakani i da pevam samo njima dvema. Posle mog nastupa nije ih bilo. Padalo je veče. U mraku poslednje učesnike pratile su neke druge devojačke oči sa Mirijeva ili Marinkove bare. Dao bih 200 Dragana iz Zemun Polja u litacima, našminkanih tako da vam od svake krenu ekstrasistole, zaigraju oba oka, zapišti u ušima kad zaigraju moju omiljenu "Koj mi ga nema na sedenću (da dojde, da ne dojde, da dojde da ne dojde oooooj- refren) u dve vode da se davi dvete nođe da prećine da ujaši krivu kučku" a za "Didu didu, nečem Vidu sakam Katu da mi sedi na pojatu da mi klca seme da mi se ne dreme da mi praji stolovčici da mi dojdu gostovčici da mi dadu dve prare da si kupim magare da si kupim talambas da tropam u talambas da se čuje i u vas da se čuje i u nas" a za Lilku, Basaru ili Klecku da ne govorimo, Dajem i 200 Marina rodom iz Doboja i 200 Vesni i Maja (nije bitno iz kog KUDa da ne nabrajam jer biste uskoro pogodili), samo za dva sata sa dvema Brazilkama u tom noćnom vozu do Subotice ili Slavonije, do Sarajeva, do Skoplja, do Senegala, do Sumatre, do Sirijusa ili barem do Svetozareva... Kada smo se pakovali, svoje stvari i grderobu, tek tada sam video zašto sam predmet šale. Na majci dva poljupca od dva karmina. Ni da se smejem ni da plačem. Sačuvao sam je za uspomenu. Brat mi je sredio drugu. Žena ne zna za tu uspomenu. Još je čuvam u vakuumu u tetkinom ormaru. Ako nauka uznapreduje još brže to je njin DNK koga ne nagriza ni bombardovanje ni kemtrejlersi. Rusi kažu da su pri kraju da iz DNK mamuta repliciraju jednog, drugog. Bio bih zadovoljan replikom Marije i Ane. Desnu ruku dajem da sam ih primetio u publici u finalu u L.A. koji sam snimao na video '94 kada je Mali Buda promašio poslednji penal a Brazil postao prvak sveta. Vrteo sam, vrteo tu video traku i izgužvao je. Kolega, programer, naučnik na Kalteku, a zaluđenik u sport je bio tamo, na tom stadionu pa mi kaže "U Pasadeni, El Ej, bato, u Los Angelisu pamtim dve lepe Brazilke, zeleno žute njihove majce, plavožuti dresovi, tela im ko violine, pijane od sreće i od piva, naroljale se zbog Bebeta i Branka, kako, kunem se, dok dek sviri, piče Kačerac pijane, sve u 16, a grudi im izvode neamortizovane oscilacije. Odma da vadiš plajvaz da počneš da pišeš diferencijalne jednačine za te oscilacije, još nešto brzo, ne znam šta je, svirka za božju mater a ja, znaš šta sam 'teo ja? Ja čekao da počnu Oj vojvodo Sinđeliću, pa da ih izljubim odpozadi. A igraju kao da su Valjevke. A ribe su Brazilke. Kao violine kažem ti, zamisliš da si Mocart ili Paganini ili Jaša Hajfec pa dovatiš i sviraj!" "To je nešto Radomirsko, ja to dobro znam" "Nešto šopsko, pamtim ga, a ne znam ga" "Jel ovo?" Zviždućem. "To! Kako znaš". "Kako da ne znam, pa ja sam iz tog kraja!" "Al' baš za to, kako?" "Magija, bato, evo ti si naučnik, ali moraš i u onostrano da veruješ. Ja sam ribe poznavao" Eto. Ova me je koreografija Branka Cvetkovića setila na te dane. I da je svet mali. I da smo svi u nekom istom brodu i plovimo. Ali neko je na tom brodu na pramcu a neko u podpalublju. Ko i u čamcu za spasavanje. Mariju i Anu odmotam kada koristim Silva metod. To nije video traka pa da gužva snimak. I osetim isti mrak Dvorane, istu tamu automata za fotografisanje, isti parfem i miris dve žene. Devojke i momci iz Branka sigurno imaju i imaće svoje priče, svoje uspomene isto tako lepe kao ova moja. Jer svaka je mladost lepa. I u obilju, i pod sankcijama, i u gladnim godinama. A naša je bila lepa. U godimama bez gladi, bez mržnje, bez Unije, bez imigranata, kada putuješ prvi deo turneje u Grčku a drugi u Španiju. Pozovu te u vojsku, a briga te. Nose te uspomene, na 3 razglednice kao pošta mladom vojniku stignu potpisi svih iz KUDa kad zaležeš u blato na "Atomski s leva" Ili s desna. I vratiš se, opet nove pesme, nove igre i nova druženja.
@@vasilhristov5242 pa ti napisa roman o svojoj mladosti i film si mogao da snimis. Salim se. Znam za bol za mladost. E "vikam gu da se vrne"...Boru Stankovica i "Kostanu" znas.
@Panter Panta Пирот,Ниш,Димитровград,Цариброд,Босилеград са насилствено отнети български градове с чисто българско население.Затова и хората са български.
@@rumianamitova7130 Сърбите имат славяни, българите нямат. Границата на славата беше чак до Плевен, което означава София и т.н. И така, Западна България беше предимно сръбска, а не обратното. Научете малко история. Също така Сърбите казват Я , а Българите казват Аз.
@@kingmedia219 Пълни глупости.Баба ми е родена в село Долна Любата,Босилеградско и е чиста бългрка.Дядо ми е роден в село Църноощица,Босилеградско и е чист българин.Сръбският терор над българското население в тази изконна българска земя,ги е прокудил от родния край.Така че,не си попаднал на точния човек.Намери си някой друг,за да му пробутваш лъжите си.Мен не можеш да заблудиш.Както казах цяла Източна Сърбия е несправедливо отнета българска земя!!!Няма по -голям шовинизъм от великосръбския шовинизъм!Също така сърбите са единствените и истински окупатори на Вардарска Македония.Има една книга на френския журналист Анри Пози "Войната се завръща".В тази книга се разкриват ужасите на които е подложено българското население на Македония .Сръбският терор върху българското население на Македония може да се сравни с жестокостите на Средновековната инквизиция.Сърбите са били изключително вероломни и жестоки.И до ден днешен Вардарска Македония се управлява от сърбите.Сърбите са най-големия враг на българския народ.Когато албанците ви взеха Косово,добре ли ви беше?Когато Югославия се разпадна,добре ли ви беше?
Na 1:50 pocinje igra iz pirotskog kraja koja se zove Piperana. Na 4:37 pocinje sopska igra ciji tacan naziv ne znam, ritmom spada u Jedanaestorke, a najlepsi audio snimak ove melodije na RU-vid ima Krsmanac, Sopska trojka+nadigravanje. Nadam se da sam pomogao.
Čubro Čajković Jas ova za tebe ke napisham na makedonskiot dialekt zashto taka po-dobre ke me razberete. Ako gledate etnichki karti ot 1800 vek, ke vidite deka site vo deneshna jugoiztochna Srbija se narekuvat bugari, isto kako vo Makedonija. Jugoiztochniot chast isto beshe del od bugarskata crkva. Dialektite vo ovie zemji se mnogu po-blizki do bugarskiot jazik ot srbskiot, kako i kulturata. Nie bugarite imame poveke balkanski krv od vas srbite i vie ste mnogu pomeshani so sloveni, dodeka nie imame krvta od starite narodi (trakijci). Mozhe bi imeto na Bugarija e tursko, ama toa ne znachi samiot narod da e turski. Imeto na Hrvatska e iranski, toa spored tebe treba da znachi hrvatite da se iranci. Bugarija isto e po-stara od Srbija i ima sto pati poveke kultura od vas. Molam te chitaj istorija od izvor shto nema srbsko vlijanie, zashto tamu samo ke najdesh propaganda.
@@user-ke2kw9pq7p ako bugari kao narod postoje (kako ti kazes "tatari"), onda imaju svoja kola. Veruj mi, vecinu ovih kola je taj tatarski narod komponovao. Sve drugo je srpsko? od kad su grci rumuni i albanci srbi?
Čubro Čajković Prvo da kazham, kolku si nevozpitan. Mozhesh da kazhesh deka bugarite se tatari kolku sakash, ama mnogu nie e gajle😂😂 zashto Bugarija pak e po-stara ot Srbija, i pak bugarite imat poveke balkanski krv ot srbite i tebe. Ultra nationalisti kako tebe ne znaat kako da chitat istorija i sekoya sluchaina propaganda shto ke najdete ja priemate za vistina.
ŠOPSKE NARODNE IGRE IZ PIROTSKOG KRAJA. Ko su Šopi. {Špi su najstarije, najmnogoljudnije i zbog drevnog šopskog dijalekta najzna[ajnije srbsko pleme. I koren Srbstva. Dakle Šopi nemaju nikakve genetske niti etni[ke veze sa Asparuhovim doseljenim tatarsko - mongolskim emigrantima.
