MALA - Jelka Knezevic
Nevine ti usne, mala...
nevina ti haljina,
štikle, koje nikad nisi savladala,
a vježbala si...
Svim srcem si se nadala
da ćeš zauvijek biti
ono njegovo nešto.
I znao je da voliš stihove,
njih ti je poklanjao vješto.
I nije tu bilo promašaja, ni suza...
Njegova si inspiracija, njegova muza.
Da te zauvijek obori s nogu
piše za tebe i ovaj stih.
Samo zbog tebe, mala...
zbog tebe samo, ne zbog njih.
I sve bi one voljele da su
na tvom mjestu, mala...
Al' nemaju one takve oči
da u njih, bez razmišljanja,
zaroniš cio.
I ne znaju one kako se postaje
neba najplavlji dio.
Ne znaju one, mala...
i nikad neće znati
šta sve može uzdah,
kad ti do srca svrati.
8 сен 2024
