Kad ti dođoh do mezara, ya Resulallah, kad ti duša selam nazva, ya Habiballah, ko Sulejman uz štap stajah, ya Nebijjallah, obveseljen i kaharan, ya Šefiallah! Sve do svoda nebeskoga zavoljeh te, Muhammede, više nego ikog svoga, šefadžijo srca moga! Dvorce, hazne, zijamete, ya Resulallah, kralj i sultan ostavljaju, ya Habiballah, zeman - ruka sve zamete, ya Nebijjallah, vjetar na njih praha, ya Šefiallah. Ti ostavi samo r'ječi, ya Resulallah, ko svoj miraz od Rahmana, ya Habiballah, da nam srce se izl'ječi, ya Nebijjallah, kad od straha grješno ječi, ya Šefiallah!
