Stihove Miroslava Mike Aantica govori Ivanko Rosic, autor muzike za ovu cudesnu bezvremensku pesmu...nesto za zauvek. Zabranjeno je svako korisnjenje ovog audio/video dogadjaja bez odobrenja autora; u svakom pogledu..
Moje te srce doziva....viče... Oci te moje.besciljno traže... O gdje si reci......o muko moja... Hocu li ikad postati tvoja.... Tvojom se zvati.... Hoces mi ikad prezime dati? Hoces li.ikad njezno mi reci... Njezno mi reci Jedina moja
Dvije duše srodne koje se vole Osjete one u svom ,svitu žive i postoje.osjete bol i tugu jedno drugog .ikako nisu skupa. Ne i neće zaboraviti nikad jer to se ne zaboravlja iskrena i vječna srodna duša .
Samo Allah zna i On određuje gdje kad i skim A mi osjetimo i čekamo Određene trenutke ako su Iskrene obostrane za one Insane koje se istinski Vole i osjećaju iradost i bol Bez obzira što nisu skupa Jedno pored drugog. Ali su skupa u mislima Danonoćno, sa uzdasima Na usnama, sa suzama u očima To se zove iskrena i osjećajna , emotivna ,i vječna ljubav . Koja ide u vječnost. I molim Allaha za njega da ga zavoli i da On.Allaha zavoli inšahAllah. Svu sreću mu svjeta želim i ako .zavoli drugu neka bude Sretan
Lijepo je naći ono drugo sebi primjerno i zaživjeti potpunost zajedno. No čekajući možemo zidati marljivo i strpljivo u sebi ono što je istinito, dobro, lijepo i složno sa sobom i okolicom. Onako kako nam govore pjesnici, bajke, mitovi i legende. I tako u dobrom društvu, dobro pripremljeni živjeti i čekati, došlo ili ne došlo, ono drugo.
Mimoisli ........prava rec za one koje nikada nisu se sreli a koracali paralelno......neprepoznavsi se ......hvala divan glas , doloviti tekst to nemoze svako 🙏
Prijatan muški glas, ovu prelepu pesmu čini još lepšom.I stihivi i recitovanje miluju dušu.Izvlače iz čoveka neke davne emocije iz vremena kad smo bili srećni i bezbrizni.No ta vremena prohujaše tako brzo, kao letnji povetarac, a duša ostade sama i prazna, po kojoj lagano pada inje.
Ako se nekada sretno.neka to bude naš dan. Povedi me kod vodopada,gdje voda žubori a ptice pjevaju. Svuda oko nas cvijece i zelenilo. Pogledaj leptira su tu. Sve je prelijepo. Hoću li dočekati taj dan pitam sr
Mora da je tako,.! Zašto, zašto se najveće ljubavi tako često, prečesto mimoiđu. Možda će se, ipak, negde sresti, mislim tamo, tamo gde i treba da se sretnu, u večnosti!
uzivam dok slusam divno izgovorene reci bogate bastine mog omiljenog pesnika tako se to radi sa svojom fantasticnom dikcijom osetis dusu ,vreme , i posedovati harizmu za interpretaciju uz ilustraciju dobro odabranu melem za moju napacenu pesnicku dusu !Bravo i hvala do neba a odande nas gleda Mika besmrtni !
Neostvaren željeni susret ogroman naboj emocija a možda i greška u koracima. Predivna pesma, ali zvuk kiše dočarava još upečatljivi utisak. Izgleda Anđele moj da nam je sudbina identična🍀🌹
Jako lijepo, nadahnjujuća poezija i predivna intepretacija, potiče me da pišem ljepše i radim više na svom kanalu, usput posjetite naš kanal na sličici lijevo 👈
Često se pitam, Dal ćeš mi doći... Dal cu ti ikad vidjeti oči? Dal cu ti rukom dodirnut ruku? Dal ce mi usne tvoje prići? Da li ce suzu pustit oko I razalostit more duboko... No ......... Sve su snovi u bijelom danu Moje te biće zove i viče... Kroz.prozor sobni Već zora svice
"A Poem For The Two Of Us" I know, it must be so: the two of us have never met, although we keep looking for each other for her happiness as well as mine. The drunk rain whips and strikes, wind pulls willows’ hair out. Where am I going? Which town should I stop by? The day is spilled over the opaque fields. I’m dragging two empty eyes around staring into faces of passers-by. Who should I ask, hungry and wet, why have we never met? Or, did it happen already? Missed a step? Maybe she came right next to me. But I, stopped by a pub, bitter, and she not knowingly - passed me by. I don’t know. We’ve roamed the world passionate, crazy equally, and we’ve missed each other by a step. Yes, it must’ve been like that….
