Hvala ti... Ja ne znam riječima opisati koliko sam ovaj tren osjetila svaku tvoju suzu, jer prolazila sam isto(osjećaj izgubljenosti) i , i danas, nakon ovog videa shvatila sam da i dalje imam taj osjećaj. Ustani ujutro, idi na posao gdje te iskorištavaju, premalo plate, ponižavaju i ostala sranja; ali idi, jer ti treba novac da preživiš iz mjeseca u mjesec. Zaboravi svoje snove, zaboravi ono što voliš; jednostavno stisni zube i odradi ono što moraš. Ovim video si mi toliko otvorila oči, da ne postoji dovoljno velik font slova da ti kažem HVALA. HVALA, HVALA, HVALA. Želim ti svu sreću ovog svijeta... Hvala još jednom.
Draga moja Dinela, pisem ti u nadi da ces procitati ovo i da cemo jednog dana imati priliku cak i licno porazgovarati. U potpunosti se pronalazim u tvom videu, kroz cijelo moje djetinjstvo i mladost prate me traume prouzrokovane od strane porodice, njihovih svadja i sputavanja (kao da je to za moje dobro).. Toliko toga da mi je tacno muka da se prisjecam uopce.. Sjecam se male sebe dok sjedi u cosku i moli Boga da prestanu ratovati. Najgore je kad izgubis sebe, ne znas ko si, nisi vise ni siguran u svoje emocije pa se uvjeravas da si dobro dok ti se ovamo svijet rusi. To je sve prouzrokovalo meni depresiju sa samo 20 godina, tesku anksioznost i derealizaciju. Ustanem svako jutro u tolikoj dozi izgubljenosti da samu sebe vise pitam "what's the point???". Toliko egzistencijalnih krizi da je to uzasno. Pa strahovi za vlastitu egzistenciju, psihicko, emocionalno te financijsko stanje. Jedino sto sam ikad htjela je osjecati se sigurno... da imam od njih vjetar u ledja, da guram dalje kad je najgore. Mama vec nekako, ali otac je vec odavno odustao.. a najgore kad se manipulira tvojim osjecajima pa ipak krivis sebe za sve jer su ti opet roditelji i jer su "uvijek u pravu". Da se razumijemo, nisam u fazi neizivljene klinke ili buntovnice koja misli da joj je sav svijet kriv ili da mentalne probleme sebi prisvaja. Jedino za cim zudim je mir, onaj rahatluk u prirodi da odem a da se osjecam stvarno, ona toplina i sigurnost doma. Jedino imam nadu u Boga, ovo ostalo me vise ne moze dotaci. Sama guram dan kroz dan. Tebi istinski zelim srecu, da pratis svoje snove i da ih ako Bog da ostvaris, da izadjes iz derealizacije i svih kriznih perioda i da se okruzis ljudima koji ce te cijeniti i voljeti. Ista krv ne znaci nista. Samo nastavi dalje kad je najgore! Hvala ti sto dijelis ovakav sadrzaj sa nama. 🧡
Ah poznat mi je taj osjecaj, kada sam bila mladja cesto sam kroz plac izbacivala te emocije, a sada pokusavam biti jaka, pa se s njima borim, al to nije dobro, jer sam pogledavsi neka videa kako negativnu emociju treba izbaciti to napravila, puno je bolji osjecaj... Zelim ti mnogo uspjeha, ljubavi
Ovo dosta podsjeća na moju priču. Jedina razlika je to što sam ja muško na Balkanu, pa mi je sve u startu lakše (valjda me razumijete). A ono što nisi znala kako da prevedeš se kaže je*anje u zdrav mozak. Nije tvoja priča izuzetak, čak šta više tako je kod većine, samo što ta većina šuti i trpi. Niko ne zna kroz šta prolaze.
