Najvažnija metoda u suočavanju s napadima panike 

Anna jeste se rjesili koje siptome Imate imatel ikoje konstantno prisutno

@@dzevadsemanic4033 Prestalo je samo od sebe,prije malo vise od mjesec dana,ocito kad sam u glavi shvatila da mi od toga ne moze bit nista,ne ponovilo se

@@__ANA__ hvala bogu ja nisam ispocetka shvatala staje to mislila uvjek fizicki nesto I Dan Danas se patim neki se smanili neki trajno ostali tesko je koje ste imali siptome nebi da vas vracam nato Al pomogne kad nisi sam

@@__ANA__ imate li nekakve tehnike za preporuciti koje su Vam pomogle da se rijesite napadaja i same anksioznosti?

@@__ANA__ ja Sam imala unazad ne koliko blaze I pocela shvacati da Mije paniika I sad se javilo gore intezivniji siptomi gusenja I dase ugusi da umirem neki tako val naidze I sad svaki Dan dodze ono odradi svoje I ode jes dame Bude strah Al ne dajem vaznosti gusenje Mije iz Dana u Dan dal je moguce da moze ostati gusenje uvjek prisutno nesto cudno u nosu ko otrovana dasam il prasina se nakupilo rekli mi napad panike Al idem sve radim tragam nevjerujem Mislim bolest srca I ako kazu daje OK srce ja samo umisljam od radim naloze I opet idem utuvim ovoje I tako Se vrtim

Isti slučaj je i sa mnom. U kući, iz čista mira, ničim izazvano. Prvi put nisam znala šta mi se dešava. Mislila sam da mi je pozlilo. Posle sam čitala o tome i sad znam šta je sa mnom ali ne mogu to da kontrolišem.

@@bockyseqlic9187 isto

@@bockyseqlic9187 kad sam sama kuci

Hvala Vam na ovim pitanjima. Ovo su dobra pitanja. Pogotovo prvo o kojem sam i sama dosta razmišljala. Najprije treba biti svjestan da je apsolutno nemoguće pronaći psihoterapeuta koji nije iskusio anksioznost ili depresivne periode u životu. Ovo su univerzalna ljudska iskustva baš kao i bol i patnja. Ono po čemu se svi razlikujemo je naš odgovor na ova iskustva, tj. kako se s njima nosimo. Tu dolazim do drugog dijela Vašeg komentara koji se tiče „dugoročnog rješavanja problema“. Što pod time mislite? Ako se na dugoročno rješenje za psihičke tegobe gleda kao na gips za slomljenu ruku koja zacijeli i mirni ste do kraja života teško da ćete u psihoterapiji ili bilo kojoj drugoj metodi naći takva rješenja. Kroz psihoterapiju dobivamo alate, a na nama je da ih primjenjujemo u svakodnevnom životu. U krizama i jako stresnim periodima može se dogoditi da nam ponovno zatreba pomoć psihoterapeuta i to je sasvim ok, a nije znak da psihoterapija „ne radi.“ Vratila bih se sada na Vaše prvo pitanje i preoblikovala ga. Može li onda netko tko se tijekom čitavog života suočava s depresijom ili anksioznošću biti dobar psihoterapeut? Ja sam uvjerena da može, a i brojni primjeri me u tome podržavaju. Primjerice, Irvin Yalom, za mnoge najbolji živući psihoterapeut, puno je puta iskreno govorio o vlastitoj anksioznosti i depresivnim periodima te je tijekom života u više navrata bio uključen psihoterapiju. Trenutno je ponovno u psihoterapiji nakon smrti supruge s kojom se teško nosi. On čak ide tako daleko da kaže da samo „ranjeni iscjelitelj može liječiti“. E sad, ako je jedino istinsko rješenje psihičkih tegoba trajan život bez anksioznosti, tuge ili nedostataka smisla onda on nije „ranjeni iscjelitelj“ nego uistinu „slijepac koji vodi slijepca“. Ja bih rekla da je ipak ovo prvo, a vjerujem da bi isto rekli i tisuće ljudi kojima je pomogao.

@@nervoznipsiholog6480 Hvala na iscrpnom odgovoru. Shvaćam na što ciljate, to je nekako stav znanstvene zajednice i općenito današnjeg modernog svijeta da se treba naučiti živjeti S tim pomoću određenih alata kako kažete . U biti cijeli život živjeti ajmo tako reći sa štakama. No osobno ja a i vjerujem mnogi drugi ljudi ne mogu prihvatiti takav stav, mislim da je čovjek stvoren za sreću, za nešto što nadilazi nas same. Mislim da su uzroci problema današnje sve prisutnije anksioznosti neotkriveni tj upućeni na jednu krivu adresu. Ne upućuju čovjeka na pravi put pa zato i "rješava" stvari na krivi način. Moje osobno mišljenje je da suma sumarum uzrok tolike depresije, anksioznosti i sl. je u egoizmu današnjeg modernog čovjeka koji ne priznaje svog Stvoritelja i božanski zakon savjesti koji je u svima nama, već kroji sam sebi svoje zakone i postulate po kojima živi, sam je sebi bog.Pa nužno mora doći do negativnih posljedica,jer sami sebe nismo stvorili kao ni svijet oko sebe. A htjeli bi biti bogovi. Ne namećem svoja uvjerenja, samo dajem svoje mišljenje. Nisam nikada imala takve epizode, jesam teške životne trenutke koje sam prihvatila uz pomoć vjere,ali opet unatoč svemu imam taj nepoljuljani mir u duši. Ali vidim da se jako jako puno ljudi vrti u krug iz kojeg ne izlazi i biva sve gore. Žao mi je takvih ljudi, zato sam i rekla kako im psiholog može pomoći ako i sam od toga pati. Lp

@@darja25 Slažem se s Vama kad kažete da je čovjek stvoren za sreću. Ja bih to malo preoblikovala i rekla da je stvoren za pronalazak smisla i da svatko od nas ima neko svoje poslanje (poslanje je za mene, kako Vi kažete, „nešto što nadilazi nas same“). No, ne znači da to ne možemo postići ako imamo periode depresije ili anksioznosti u životu. Smatram da su i sreća i smisao kao i tegobna stanja prolazni i međusobno se izmjenjuju. Jedno ne isključuje drugo. To je dualnost ljudskog postojanja koju uostalom vidimo i u samoj prirodi i povijesti čovječanstva. Što se tiče uzroka psihopatologije danas, to je duboko pitanje na koje je moguće dati samo individualne odgovore. Mislim da ne postoji univerzalan uzrok. Svaki čovjek se rađa s drugačijom biološkom i psihološkom podlogom i ima različita životna iskustva. Sve to zajedno i u interakciji određuje razvoj psihičkih tegoba.

@@nervoznipsiholog6480 dal ja imam ovo sranje umrecu toplota kroz tijelo trnci davljenje tesko gutanje neko tonjenje gusenje prestacu disati tesko na prsima neka bol onda se uznemirim samo dase spasim ko da izdises u prsima tako bojim se spavati bice sta onda se bojim kud ici pascu

@@nervoznipsiholog6480 mila imam pitanje men je dvije God ima zakljucita paniika od tad Sam lose 50 posto siptoma je otislo Al je ostalo gusenje I tesko na prsima I stezanje stomaka konstantno mozel biti uvijek jer sve OK bojim se ugusi u se prestacu disati onda idu naj gore misli da ne I koga uznemirila mozda ceste shvati ti oni siptomi koji su bili povukli se nez kako a jesu