Propovijed biskupa Željka Majića na Misnom slavlju u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu 

Koliko je sam Petar sebe spoznao, koliko mu je koristila lekcija s Posljednje večere, bolje kazano iz Kajfina dvora kada je sam sebe osporio, kada se njegova hrabrost slomila poput trule trstike, u ovom dijelu njegova javnog djelovanja još je rano reći. Naime, očitovat će se Petar i još koji put nakon ovoga u svojoj ljudskoj slabosti. Trebalo mu je puno vremena i kušnja da postane ono što jest i što mi danas slavimo i čime se nadahnjujemo: čovjek, slika Boga živoga bez ljage, Kristov vikar na zemlji, čovjek svjestan velike Božje ljubavi ali i vlastite nedostojnosti: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” (Lk 5,8).