Ovo je bas sve originalno, od instrumenta do posebnog nacina pevanja uz njegovu pratnju.Rajko peva sa puno osecaja i sa dpecificnom bojom glasa koja ide uz Saz.Bravo.
Prelijepa bosanska balada u odličnoj izvedbi. Evo cijelog originalnog teksta: Sunce bi sjalo, ali ne može, kiša bi pala, ali ne može - ni jedno neće od teška jada: Ibrahim-bega svezana vode, svezana vode, da ga objese... Ibrahim-beg se natrag obzire: "Ima li ikoga od roda moga?" Za njim iđaše bratac Alija: "Alija, brate, pazi mi djecu - pazi mi moju, baš k'o i svoju: kad svoju djecu u mejtef* dadneš, Alija, brate, podaj i moju - kad svojoj djeci srežeš haljine, Alija, brate, sreži i mojoj - svojoj crvene, a mojoj mrke - nek' se znade da su sirote!" ________________________________ mejtef = mekteb (ar.) = muslimanska osnovna vjerska skola (vidi Abdulah Škaljić - "Turcizmi...") Sarajevska "balada o na smrt osuđenom Ibrahim-begu pripada, slično kao i balada o Morićima, onom krugu bošnjačkih balada koje su - iako nastankom ili lokalnim obilježjima vezane za određeno mjesto - bile rasprostranjene po cijeloj Bosni. Tema na smrt osuđenog Ibrahim-bega, koji odlazeći na vješala izgovara posljednje riječi u brizi za svoju djecu, ostavljajući ih u amanet svome bratu, bila je privlačna za usmeno oblikovanje i prenošenje. Svjedoče o tome brojne varijante zabilježene u raznim krajevima Bosne u dugom razdoblju, a također i činjenica da se ova balada još i danas pjeva. Pjesma koja kazuje o potresnom trenutku opraštanja od djece na smrt osuđenog, i to u trenu kada je suočavanje sa smrću i odlaskom sa ovoga svijeta neizbježno, morala je ostati na usnama pjesnika i pjevača, koji su njenu dirljivu jednostavnost, u neznatnim varijacijama, baštinili do današnjih dana..." (citat iz knjige "Usmena balada Bošnjaka" Muniba Maglajlića, "Preporod", Sarajevo 1995. godina) Vrijedi poslušati i antologijske izvedbe Nedžada Salkovića... Č č Ć ć Đ đ Š š Ž ž â ȁ
