Od 13. do 15. na svijetu smo postali prosjek, i to je postalo naš mentalitet. Čini se da se uvijek iznova sabotiramo, kao da smo programirani da se ne usudimo sanjati o većem. Kad smo na vrhu, prvo što učinimo je da se vrati u prosjek, kao da se bojimo istinskog uspjeha, kao da je uspjeh nešto što nas čini nelagodnima. 'Zar je moguće?' često se pitamo, umjesto da slavimo postignuća i poguramo sebe dalje. Ovaj mentalitet nas sputava, ne dopušta da se razvijemo u punom potencijalu. Slično je kao da uvijek idemo na pola puta, uvijek se zadovoljavamo prosjekom, ne dopuštajući si da se istinski ispunimo i ostvarimo. Trebamo promijeniti taj mentalitet, razbiti barijere i početi vjerovati u sebe i svoje snove. Tek onda možemo težiti vrhu i tamo ostati, jer uspjeh ne smije biti prolazan nego trajan.
Ja sam optimista jer Barba and company postavljaju stvari na svoje mjesto. Momcima, slazem se, trebaju ovakve utakmice i protivnici i polako ce sazrijevati. Protiv Engleske nisu se prepali, igrali su dobro, svakom novom tekmom bicemo sve bolji. Imamo mlade momke koji imaju kvalitet i zelju a rezultati ce doci kad tad.
Nemas ti fudbalske pameti nikako.Barbarez nemoze reci direkt da nemamo dovoljno kvaliteta da bi izdrzali i ove termine na kraju sezone,jer nebi bilo fer prema igracima da tako nesto izjavi niti bi on to uradio.Tako da poklopi se i podrzavaja kakva god bila repka.
imali jedan period , termin gdje mozemo nesto uradit? de vratite interviewe od stari trenera samo copy paste.. dobru ekipu sad imamo velike nade ajmooooooooo sadddd
Nas problem je strah i preveliki respekt prema protivniku. Mislim da smo jedina reprezentacija na svijetu koja nije dobila ili iznenadila tzv. veliku ekipu. Island-Engleska 0:1, a mi nismo niti pokusali da nesto uradimo. Barba, imas 25 mladih I zdravih momaka koji zive od nogometa, do tebe je i tvojih asistenata. Istina je da su ovakve utakmice atrakcija, ali mi ovakve utakmice nazalost uvjek unaprijed predajemo pa ne znamo na cemu smo. Drazi bi mi bio Luxemburg opet ili jos neko slabiji pa da vidimo mozemo li se s njima nositi. Sretno
Uvjek ista prica kod trenera ,uvjek pricaju ja vjerujem u igrace oni imaju potencijal itd......,nista ti i nitivtivigraci nemogu napraviti sve uvjek isto realno
Takve negativce ne trebamo ni u komentarima,hajmo voz!Ako ti nepase zašto gledaš?ovi igrači mogu,samo mora ih se puštati na miru da se uforme,da zaigraju..Šta je Hrvatska toliko jača,samo što imaju je samopouzdanje i vjera,guraju napred i rezultat mora doci
Gledsm sad hrvate kako pojedose portugal pred njihovim navijacima a mi trazimo dobre strane u porazu od 3:0 protiv engleza... Ne mozemo taj nas mentalitet gubitnika iskorjenit nikad
Niste lose izgledali protiv Engleza ako se pogleda ukupna situacija i kako ste igrali u kvalifikacikama.Protiv Engleza je bila prva utakmica da novim selektorom na klupi.Covek tek poceo da sklapa ekipu i treba mu vremena da sve postavi na svoje mesto i ja mislim da Barbarez zna sta radi i da ima plan u glavi.Sretno protiv Italije komsije i nadam se da cemo videti novu Bosnu.🇷🇸🤝🇧🇦
Gdje je ono gdje je fudbal a gdje smo mi ... posrovanje za igracki period a ovo je lakrdija nema krilnog igraca os 25 igraca meni se cini 20 defanzivnih i 5 ofanzicnih i kae dat gol
Vrijeme ce pokazati,mi smo rame uz rame sa andorom,farskim otocima i slicnim. Ovaj covjek se uci trenerskom poslu u reprezentaciji. Za saveza jest za trenera nije. Barbarez je dobio priliki ali pod uslovom politickog pijuna.
Pa valjda mozes objasniti Tim bilmezima da se igra 90 min sta znaci bilo je dobro prvih 60 min kakvi su to igrati gdje to igra kad nemoze pretrcati 90 min to su obicni jebivjetri postali smo glavna prdacina na ovim nasim prostorima nije li to tebi jasno
Od 13. do 15. na svijetu smo postali prosjek, i to je postalo naš mentalitet. Čini se da se uvijek iznova sabotiramo, kao da smo programirani da se ne usudimo sanjati o većem. Kad smo na vrhu, prvo što učinimo je da se vrati u prosjek, kao da se bojimo istinskog uspjeha, kao da je uspjeh nešto što nas čini nelagodnima. 'Zar je moguće?' često se pitamo, umjesto da slavimo postignuća i poguramo sebe dalje. Ovaj mentalitet nas sputava, ne dopušta da se razvijemo u punom potencijalu. Slično je kao da uvijek idemo na pola puta, uvijek se zadovoljavamo prosjekom, ne dopuštajući si da se istinski ispunimo i ostvarimo. Trebamo promijeniti taj mentalitet, razbiti barijere i početi vjerovati u sebe i svoje snove. Tek onda možemo težiti vrhu i tamo ostati, jer uspjeh ne smije biti prolazan nego trajan.
