SJEĆANJA
Hej, jel se sjećaš onih starih polomljenih stepenica kad si mala 18?
Nisi htjela ići liftom, voljela si penjati se stepenicama i pjevati usput kad si se vraćala kući nakon plesa.
Ja sam otprilike znao u koje vrijeme dolaziš.
Gledao sam te iz prikrajka kako veselo koračaš u plesnom ritmu i svatko tko te nije poznavao mislio bi kako djevojka kao što si ti apsolutno nema nikakvih problema u svom mladom životu i kako je cijeli svijet na tvom dlanu.
I bio je...
Onu tugu koju si pospremila duboko u sebi znao sam samo ja jer moja se majka družila s tvojom a ja sam o tebi htio znati baš sve.
I bez obzira na tugu ti si zračila djetinjom neiskvarenom radošću i kad bi ti prošla
iza tebe ostao je miris ljepote postojanja
vrlo mirisan i zarazan.
Htio sam da budeš moja, ali ti i jesi bila moja...
a ja sam te nježno ljubio u snu, pokrivao te noću, plesao s tobom i čuvao te od sveg zla koje te je u djetinjstvu označilo zauvijek.
Bila si tako spretna i nikad nisi uganula nogu na tim polomljenim stepenicama.
Grlio sam te.
A ti.... nisi ni znala da ja postojim.
Tekst: Sandra Petrž
Čita: Dražen Marek
Gitara - Ljubo Jelušić, instrumental obrada Besame mucho
22 окт 2024
