KARI ŠABANOVI Sjećanje me lakom tugom ovi: ... veče slazi i miriše lipa. Kroz sumrak se čuje kolska škripa, - s puta idu kari Šabanovi. Mi u susret otrčimo k njima, a kari nas vrate srećne kući i sivom nas džadom truckajući o pređenim šapću drumovima... ... Mili dani, moji sni nestali, kao da ste svi u jutro neko na kare se kradom ukrcali i otišli od mene daleko. Zalud uho sad zvukove lovi, zalud oko daljinama pipa: davno više ne čuje se škripa, niti idu kari Šabanovi.
TUGA ( Lesu Ivanoviću) Ubi me neka tuga iskonska i siv je skroz pogled moj. To je tuga kozačka, donska kojoj podliježe ljudski soj. Negdje daleko sa Karpata silazi tuga poput sna. Ljudima kao usud data mora se ispit do dna. I preci naši isti su bili ćutljivi, mrki, nalik stijeni. Od djece sve to vješto krili al tugu krvlju prenijeli meni. I kad sjeverac počne da duva kad nemaš ni drage, ni druga. Kad su ti pluća slaba i suva odbrane nema, stigla je tuga.
Jovan Šaban bio je pjesnikov drug, sa kojim je Leso provodio dane na Cetinju, i koji mu je bio nadahnuće za pjesmu... Božidar Banja Ivanović, šahista, je Lesov sin...
