SP 1978: „Zlatna generacija" na delu 

YUGOSLAVIA

Pa i nije

ma nemoj,amateri,malo sutra. ko moze nadmasiti chamberlaina ,jabbara, russela, sve rekorde drze oni

marko kraljevic: Ne brukaj se. Postoje tadašnji dobri igrači bi koji brzinom i fizičkom spremom bili blizu proseka danas, ali klasa je večna. Dalipagić danas? Rasturao bi, baš kao i onda.

Seresh mali ....

Ovakvi stavovi su izraz nepoštovanja prema legendama koje su stvarale i izmišljale košarku i bez čijeg doprinosa današnje generacije ne bi bile tu gdje jesu. Naravno da je košarka napredovala. Klinci danas ranije počinju s treniranjem, metode su drugačije, današnja djeca već s 10 godina uče driblinge i načine igre koji nisu postojali kada su ovi igrači odrastali, nego su oni stvarali i razvijali i predali puno toga narednim generacijama. Pa čak i košarkaška oprema! Pogledaj u čemu su ovi igrači igrali, a kakve su košarkaške patike i oprema danas. Što se fizikalija tiče, tada se nije puno radilo s utezima, ali ovi igrači su bili itekako fizički jaki. Dalipagić je imao skok šut od skoro jednog metra uvis, a Mirza je bio žilav i čvrst i najvještiji igrač ikada s ovih prostora. Zamisli samo da se rodio prije 25-30 godina i da se razvijao u uvjetima kakve imaju današnje zvijezde.... Ja stvarno ne znam, pa bio bi vjerojatno među najvećim zvijezdama nba lige. Izjaviti da su ovi igrači 'amateri' i da bi ih Teo i Raduljica sami dobili je najmanju ruku glupost. To je kao da kažeš da je Jesse Owens bezveznjak, jer njegov najbolji rezultat jedva da je bolji od hrvatskog rekorda.

Što se sveučilišne košarke tiče, u tadašnje doba je ona bila na višoj razini nego što je to danas. Igrači nisu smjeli ići na draft ovako rano i igrali su duže na fakultetima. Danas najtalentiraniji klinci odrade ko fol prvu sezonu i odmah na draft. Rijetki su nba talenti koji odigraju dvije sezone. Prije su se duže zadržavali i više su učili osnove i kad bi tadašnja reprezentacija Jugoslavije otišla na turneju po američkim sveučilištima, protiv sebe bi imali uigrane i telentirane ekipe modernog stila igre, od kojih se učilo. Te turneje su pomagale i našim trenerima i igračima. Učili su od Amera, jer je kod njih košarka bila na puno višem nivou. Već početkom osamdesetih se taj jaz smanjio i reprezentacija je na turnejama imala pozitivan skor. Dalipagić je npr. zabijao preko 30 protiv Jordana u North Carolini. Kasnije su najbolje europske reprezentacije postale nadmoćne američkim sveučilištima, a danas je stanje takvo da sveučilišta nisu više primarni rasadnik znanja, a o značaju da ne govorimo.