Ne mogu da vjerujem! Ovako dobra priča sa mnogo otvorenih tema. Tolika zabrinutost govornika.. a niko se nije uključio da prokomentariše! Narodnjačka pjesma (sad sam skokno) ima preko hiljadu komentara riječi hvale! Više milona pregleda. (tekst i muzika = odron klizište) Došlo mi je da napišem jao šećeru vruća si! (takav joj je stajling) Ne krivim tu hiljadarku. Teško da će neko od njih pogledati ovaj video do kraja. Pitam se šta je sa ovih dvije hiljade hladnokrvnik posmatrača. "Mi jesmo u problemu i tog smo mi svjesni, samo ne reagujemo" Tako je u svim prilikama. Čovjek je pasivan. (Pasivnost sama po sebi ne šteti) Ali danas je mnogo aktivnih štetočina tako da pasivni ne smiju ostati pasivni! Na svaku govornikovu izrečenu misao imam mišljenje. (Submediteranska klima, kapitalizam, eksploatacija, gornji horizonti, medijska nepažnja, odnos slatke i slane vode) Prokomentarisat ću prvu misao.. da li su se naši preci više brinuli o prirodi i ako jesu da li su to činili zbog nas. Više su se brinuli o prirodi jer su više zavisili od nje. (Npr. Kod mene na Jahorini ima samo par vrela. Posvećivala im se sva pažnja jer su ih koristili za napajanje stoke. Danas je korito u strijeli haman struhlo.) Teško da su imali razvijenu kritičk misao. Ako uzmemo period poslije Drugog svjetskog rata na selima je to bila borba za preživljavanje. Buduće generacije im nisu bile ni na kraj pameti. Oni samo nisu imali današnje mogućnosti (bagere i šticare) a tako neobrazovani moguće je da bi bili i gori. Mislim da su nam nenamjerno ostavili čistu prirodu. Raduje me to da govornik Đuliman ne gubi nadu. Najvažnija je upornost. Biti uporan znači biti uspješan. Znam jednog lika koji se nafurao da očisti deset kilometara naše rijeke. Al baš da očisti. Flaše željezo krpe žilete, kese zamotane oko korjenja drveća.. ali je odustao nakon jednog kilometra. Upitam ga ponekad kad će nastaviti projekat. Nije odustao, već.. mislim da je stvar upornosti. Kažu da je Bogu najdraže djelo ono na kome se ustraje pa makar bilo i malo.
