U potrazi za svetim (2010) - 3. Svetost života 

Božja riječ kaže: „Težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Hebrejima 12,14) Posvećenje čovjeka se može se izvršiti jedino vjerom u Krista i poslušnošću Bogu uz pomoć sile Božjeg Duha. Pavao savjetuje vjerne: »Gradite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem. Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.« (Filipljanima 2, 12. 13.) Kršćanin će osjećati podsticanje na grijeh, ali će biti stalno u borbi protiv njega. Ovdje je potrebna Kristova pomoć. Ljudska slabost se udružuje sa božanskom silom, i vjera kliče: »A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Krista.« (1. Korinćanima 15, 57.) Sveto pismo jasno pokazuje da je djelo posvećenja postepeno. Kada grešnik obraćenjem nađe mir sa Bogom kroz krv očišćenja, tada je tek započeo kršćanski život. Sad on mora nastojati da ide putem poslušnosti svih 10 Božjih zapovijedi, čiji pisac je Bog (Izlazak 20,2-17) da slijedi Isusov primjer, i da uz Božju pomoć raste u izgradnji karaktera, prema mogućnostima koje mu je Bog dao, »u mjeru rasta visine Kristove.« (Efežanima 4, 13.) Apostol Pavao piše: »Jedino velim: što je ostrag zaboravljam, a za onim što je naprijed sežem se, i trčim k biljezi, i daru gornjeg zvanja Božjega u Kristu Isusu.« (Filipljanima 3, 13.14.) A Petar navodi stepenice po kojima se dolazi do biblijskog posvećenja: »Baš zato upotrijebite svu dobru volju i pokažite u vjeri svojoj vrlinu, u vrlini znanje, u znanju uzdržanje (umjerenost), u uzdržanju trpljenje, u trpljenju pobožnost, u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav… jer, ako to činite, nećete nikada pogriješiti.« (2. Petrova 1, 5-10.) Oni koji su na sebi iskusili pravo biblijsko posvećenje pokazat će u svemu ponizan duh. Kao i Mojsije, i oni su ugledali divno veličanstvo svetosti i uvidjeli svoju ličnu nedostojnost u poređenju sa čistotom i uzvišenom savršenošću Vječnoga. Prorok Daniel je bio primjer pravoga posvećenja. Njegov dug život bio je ispunjen plemenitom službom Gospodu. On je bio nebu »mili čovjek«. (Daniel 10, 11.) Ali, umjesto da tvrdi da je svet i čist, ovaj poštovani prorok ubraja sebe u stvarno grešni Izrael kada je Bog posredovao za svoj narod: »Jer ne pravde radi, nego radi velike milosti tvoje padamo pred tobom moleći se…« »Zgriješismo i bezbožni bismo.« Dalje nastavlja: »A dok ja još govorah i moljah se i ispovijedah grijeh svoj i grijeh naroda svojega Izraela.« A kad mu se drugom prilikom pojavio Božji sin, rekao je: »Ljepota mi se nagrdi i ne imah snage.« (Daniel 9, 18. 15. 20; 10, 8.) Kada je Job čuo iz oluje glas Gospodnji, uzviknuo je: »Zato poričem, i kajem se u prahu i pepelu.« (O Jobu 42, 6.) Kada je Izaija u svoje vrijeme vidio slavu Gospodnju i herubime koji su klicali: »Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama«, uzviknuo je: »Jao meni, pogiboh!« (Izaija 6, 3. 5.) Kada je Pavao bio odnesen do trećeg neba i čuo neizrecive riječi, koje ne može izgovoriti ni jedan čovjek, govorio je o samome sebi kao o »najmanjem od sviju svetih.« (2. Korinćanima 12, 2-4.) S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.