Zvonko Špišić - Trešnjevačka balada (novija verzija) 

U spomen na Zvonka Špišića, najpoznatijeg hrvatskog šansonijera (1937. - 2017.)
Iz emisije Moj Zagreb tak imam te rad iz 1994. povodom 900. godišnjice grada Zagreba
TREŠNJEVAČKA BALADA
Autor teksta: Drago Britvić
Autor muzike i izvođač: Zvonko Špišić
Siđete na jednoj od šest tramvajskih stanica.
Obavite posao i vratite se.
I nećete saznati ništa.
Jer život se ipak ne živi iz publike,
On živi u srcu te čudne republike -
Od krpenih pajaca, streljane iza placa,
Do trešnjevačkog kina i njegovih fakina,
Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina
Do besposlenih suza od rakije i vina,
Od uličnih pjevača do krovopokrivača -
U hiljadama priča je hiljade sudbina.
Ali treba doći u proljeće, kada ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta,
pa potok pojuri prema jutarnjoj smjeni.
Treba doći u proljeće, kad Pongračevo zazeleni
i kad sve to ne košta ništa u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta.
I treba biti ispod podvožnjaka
Kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka,
Sa jednom željom ostavljenom za nas -
Da bude sutra bolje nego danas.
I treba biti sa cvijetom na reveru
U neku zoru pred trešnjevačkom NAMOM
I reći "zdravo" trgu što se budi,
Kad već nikog nema nazdraviti sebi samom.
I treba poći bez planova i para,
S nekim starim drugom, samoborskom prugom,
Ili otići u prvu gostionu,
Na "gospon doktor" namignuti lampionu.
Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu,
Na početku dana kada periferija je kao ikebana
Od dimnjaka i cvijeća.
Jer život se ipak ne zivi iz publike,
On živi u srcu te crvene republike -
Od krpenih pajaca, streljane iza placa,
Do trešnjevačkog kina i njegovih fakina,
Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina
Do besposlenih suza od rakije i vina,
Od uličnih pjevača do krovopokrivača -
U hiljadama priča je hiljade sudbina.