Antun Gustav Matoš - Notturno (recitacija) 

Notturno
Mlačna noć; u selu lavež, kasan
Ćuk il' netopir,
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir,
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samoću, muk,
Sve je teži huk:
Željeznicu guta već daljina.
Antun Gustav Matoš
Posljednja Matoševa pjesma napisana u bolničkom krevetu, pred sami kraj piščeva života: "Željeznicu guta već daljina"
Recitira Ivan Kojundžić, spiker HRT-a.
Glazbena podloga: Arnold Schoenberg - Notturno