Dragutin Tadijanović - Dugo u noć, u zimsku bijelu noć (recitacija) 

DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dragutin Tadijanović, sredinom kolovoza 1931. (Rastušje)
Recitira Ivan Kojundžić, spiker HRT-a.
Glazbena podloga: HAUSER & Petrit Çeku - Concierto de Aranjuez