Zvonko Špišić - Kockar 

stihovi: Drago Britvić, glazba: Zvonko Špišić
klavirska pratnja: Stjepan Mihaljinec
U jednom gradu, zaboravih mu ime
to, međutim, nije bitna stvar
u svijetu cvijeća i svijeća i tišine
živi Pilko, sad već jako star.
Za njega počne kada nekom drugom svrši
njegov život, to je svijeća sjaj
nad svakom rakom oklada u duši
da li vrijedi život kao taj.
I baš kad pred njim
bila je dilema
da li kraj života znači njegov spas
iz vijenca bijelih, još svježih krizantema
javi mu se njegov unutarnji glas.
Samo ti radi, samo ti radi
biti će bolje, kopaj ko crv
ali i štedi, jer ako ne štediš
kraj će ti biti isto tako crn.
I zapnu Pilko i tegli triput više
cijele dane kopa kao krt
il' prži sunce il' pljušte duge kiše
svaki grob je uzoran k'o vrt.
Iz dana u dan on ima više para
troši malo, postao je škrt
pošteno radi i nikoga ne vara
al' jedva čeka svaku novu smrt.
Kad, evo, nova pred njim je dilema
sada ima pare, ali gdje je strast
jer od života jos uvijek ništa nema
kad se jednog dana opet javi glas.
Dobro je, Pilko, ne kukaj više
jer, evo, čas je kucnuo tvoj
sakupi pare, idi i igraj
i glas mu šapne onaj pravi broj.
I opet Pilko posluša sudbinu
da poantu svom životu da
već istog dana se nađe u kasinu
vrlo otmjen, elegantan, to se zna.
Oh, to je život, sve tamne toalete
kakav pogreb, kad se skupe svi
ma kakvo groblje, tu pare same lete
Pilko žmirne i stavi sve na tri.
Sad nema natrag jer vrti se ruleta
kuglica vec pleše fatalni svoj ples
i shvati Pilko u dimu cigareta
da se ruši zemlja sad na njegov lijes.
Smiri se, Pilko, smiri se, Pilko
vjeruj sudbini, vjeruj sudbini
pogledaj, trica, pogledaj, trica, gle
ali, ipak, ne.
Prokleto trinaest, prokleto trinaest
Pilko, ti gubiš!
Tu kad se gubi, gubi se sve!
U jednom gradu, zaboravih mu ime
ali to za pjesmu nije bitna stvar
u svijetu cvijeća i svijeća i tišine
živi Pilko, sad već jako, jako star.